Varaždinska biskupija – RTK župa
sv.Mihael ark. – Sračinec

Varaždinska biskupija

RKT župa

sv.Mihael ark.

Sračinec

USKRS – danja misa (poldanica)

USKRS – danja misa (poldanica)

17. ožujka 2014.

     Draga braćo! Kad čovjek prođe pokraj ljudskog groba, obuzima ga neka crna misao. Ljudski grobovi puni ljudskih kostiju, ne mogu biti radost za čovjeka. To je ono neizbježno, a još k tome ne tako daleko od svakoga od nas. Bili mi ovo ili ono u životu, radili mi ovo ili ono, zadnji će nam posao biti napuniti jedan grob.  Ne ćemo moći to izbjeći, morat ćemo ga napuniti svojim vlastitim tijelom. Zar ne, braćo, crne su to misli ali neizbježne.

     No, danas slušamo riječi koje već preko dvije tisuće godina bruje svijetom. To su riječi svjedoka koji su vidjeli prazan grob i to samo tri dana poslije stravične smrti na križu. Bio je to dobro čuvani grob. Čuvale su ga rimske straže ali se rano ujutro ispraznio. Pred tri dana prije bio je zatvoren i zapečaćen. Ne samo to – piše apostol Petar: “Njega Bog uskrisi i dade mu da se pokaže nama svjedocima od Boga predodređenima jer mi smo s njime jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih”. Bio je to grob Isusa iz Nazareta – grob onoga koji je unaprijed prorekao svoje uskrsnuće, ne samo pred svojim učenicima nego i pred svojim neprijateljima. Nije mu to  nitko vjerovao, čak niti njegovi učenici. Povjerovati da će netko grob otvoriti i izprazniti, tko bi to mogao povjerovati?  Tko bi mogao biti jači od smrti? Bio je to i danas jest Isus iz Nazareta. Prvi je od svih stvorova pobjednik nad smrću. Sve te riječi čitamo danas iz Sv.Pisma koje je staro toliko kao i ovaj događaj. Nije to knjiga bajki! Ne! To je istinito svjedočanstvo koje su napisali svjedoci. Nisu to pisali zato da bi nekoga prevarili, nego su za tu istinu,koju su svjedočili i napisali i samo umrli kao mučenici ne štedeći ni svoga vlastitog života. Tko bi za običnu laž bio spreman umrijeti?

     Ta vijest o uskrsnuću i danas preko dvije tisuuće godina uznemiruje ljudska srca. Jedni vjeruju toj istini, a drugi se smiju na tu istinu. Jedni žive za tu istinu, a drugi progone tu istinu. Najbolji dokaz da je to nepobitna istina jesu baš progonstva kroz dvijetisućnu povijest nad onima koji vjeruju u tu istinu. Da je to obična izmišljotina, već bi je davno pokopao zaborav, već bi je davno ušutkali neprijtelji uskrsnuća. Ali ta vijest ide dalje i dalje kroz vjekove i tisućljeća, a ići će još i dalje, možda kroz milenije ljudske povijesti. Prazan Isusov grob je takva činjenica i takva radost i takva nada za sav ljudski rod da je uopće ludo posumnjati u  njezinu istinitost. Piše dalje sv. Petar: “Taj nam Uskrsnuli zapovijedi propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj koga Bog postavi za suca i živima i mrtvima”.

     Draga braćo! Možda će netko mahnuti glavom i reći – Pa neka je! Kakve to veze ima s nama?  Ne, nije to isto kao kad bi netko rekao – Baš me briga što Napoleon nije osvojio Rusiju. Je li jest ili nije, baš me briga.

     Doista, kad bi Krist i uskrsnuo i da to ništa za nas ne znači, onda bi nam moglo biti svejedno. Onda ni ja vama o tome danas ne bi propovijedao. No, Krist nije uskrsnuće osigurao samo za se. On se je pojavio u svijetu ne radi sebe nego radi nas. On je naš Spasitelj. On je baš nama htio osigurati život znajući kako je smrt strašna. Zbog toga On sam propovijeda tri godine po gradovima i selima Palestine i zbog toga zapovijeda svojim učenicima i propovijedati i svjedočiti za njega jer je obećao i svima nama, koji mognemo u njega povjerovati, slavno uskrsnuće. On nam je samo sa svojim vlastitim životom pokazao kako je  na njemu smrt izgubila bitku. On se oteo smrti. On je jači od smrti.  On može i nama osigurati i hoće  nam osigurati slavno uskrsnuće. Ne vjerujemo mi uludo, ne trpimo mi ovdje uludo, ne trudimo se ovdje uludo, ne umiremo mi ovdje kao luđaci. Ne!  Mi zato sve to podnosimo jer čvrsto vjerujemo u svoje uskrsnuće. Vjerujemo da smrt nad nama ne će slaviti pobjedu. Mi ne vjerujemo da od nas ostaje samo šaka praha i pepela. Mi ne vjerujemo da je grob naša zadnja točka. Ako bi smrt bila naš stvarni završetak, onda je čitav ljudski rod gadno prevaren i najbjedniji stvor na ovome svijetu. Ne! Mi ne vjerujemo u grob i puko ništavilo. Zar nam nije naš vođa dokazao da nam je spremio drugačiji završetak? Daleko bolji i ljepši nego ga čovjek uopće može zamisliti.

     Ja znam, draga braćo, da to vama nije jasno – nije ni meni. Čitali smo u sv. Evanđelju da ni Isusovi učenici nisu tako lako povjerovali. Trčali su oni na grob da se sami uvjere. Nije im bilo dosta pripovijedanje žena koje su prve bile na grobu. No, kad su došli i sami vidjeli, piše Sv. Ivan koji je trčao zajedno s Petrom: “Tada uđe i onaj drugi učenik i vidje i povjerova”. Možda će se još mnogo godina sumnje vrtjeti po vašim glavama, ali ovdje ne ćete naći dokaze nego samo istinito svjedočanstvo. Ne samo jednog svjedoka, ne samo jednog povijesnog dokumenta. O Isusovom uskrsnuću napisano je više nego za ikoju drugu stvar na svijetu. Piše se još i danas i danas se još i sumnja i svjedoči. No, jedno nam ostaje: tko uzvjeruje, vidjet će i doživjet će uskrsnuće. Tko ustraje u toj vjeri sam će se na sebi osvjedočiti a tko ne uzvjeruje osramotit će se na dan uskrsnuća kad bude gledao slavno uskrsnule a sebe u sramoti vječne smrti.

     Tko vjeruje, taj već živi u zori uskrslog jutra, a Sv. Pavao nas svojim pismo poziva, kako smo dana čitali: “Braćo, ako ste zajedno s Kristom uskrsnuli, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desne Bogu. Za onim gore težite – ne za zemaljskim. A, kad se pojavi Krist, život vaš i vi ćete se s njim pojaviti u slavi”. Uza sve sumnje koje mogu obuzimati čovjeka ovdje na zemlji, mi možemo vjerovati u Kristovo i svoje uskrsnuće. Mi kršćani tu vjeru izražavamo na ovaj ili onaj način i malo ih je  ili gotovo da ih nema na zemlji koji bi bili tako jako sigurni da nema uskrsnuća.

     Prije četrdesetak godina službovao sam u jednom mjestu. Tamo je u to vrijeme umro jedan dosta poznati čovjek u selu. Djeca su mu bila školovana i dobro namještena. On je sam javno govorio da ne vjeruje u Boga. Da ne vjeruje ništa što Crkva propovijeda.Djeca su mu bila istog mišljenja. Taj je čovjek naglo umro. Nije, doduše, svećenik išao na sprovodu. Nije se niti križ nosio na sprovodu. Nije zvonilo ni crkveno zvono. Svirala je muzika i držali su se veliki govori. Drugi dan po sprovodu jedan je njegov sin naručio drveni križ kod susjeda stolara. Kupio je i nekoliko svjećica i potajice nosio na očev grob. Na putu prema groblju sreo sam se s njime i upitao ga: “Čemu to ako ne vjerujete”? On mi odgovori: “Pustite to vi što ja ne vjerujem, ali kako ću ocu pogledati u oči. Reći će mi; niti križa ni svijeće nisam imao na grobu”. No, vidite braćo,  uza sve govorenje o nevjeri ovo je dijete vjerovalo da će jednom morati ocu pogledati u oči. To znači da vjeruje u ponovni susret s ocem, tj. on vjeruje u uskrsnuće. Ima danas mnogo takvih vjernika koji govore da ne vjeruju. Sam nam zdrav ljudski razum govori da je ludo misliti da bi ljudi stvaraoci, mislioci, graditelji ovoga svijeta jednostavno netragom nestali u ništavilu. Ako bi čovjek vjerovao samo u smrt, što je onda s njegovim nastojanjem, njegovim željama koje su uvijek bile okrenute prema životu? Ni jedan čovjek ne vjeruje u smrt. Svi ljudi vjeruju u pobjedu života. Naš život je u Isusu Kristu koji je prvi otvorio grob  da bi isto tako otvorio grobove svojih vjernika. Dok se sve to ne dogodi, draga braćo, što nam drugo preostaje nego da pogled okrenemo u ono gore, kako piše apostol Pavao: “Ne tražite ono što je dolje nego čeznite za onim što je gore”. To pak znači živjeti u vjeri i nadi onoga koji je sam uskrsnuo.

     Ljepše čestitke nema nego ako vam na današnji radosni, uskrsni dan zaželim da se svi jednom nađemo  u životu s Kristom. Neka vam bude sretan i današnji, a pogotovo onaj vaš budući Uskrs. Amen.

 

Obavijest:

U NEDJELJU 23. 2. 2025. NAKON MISE u 11,00 sati SUSRET ZA RODITELJE I PRVOPRIČESNIKE


SVETE MISIJE U JUBILEJSKOJ GODINI održat će se u našoj župi
od 23. do 30. ožujka 2025. g.
Voditelji su:
o. Zvonko Vlah, DI  i o. Mijo Nikić, DI


PRVA SVETA PRIČEST u  nedjelju 27. travnja 2025.
SVETA POTVRDA  
u subotu 17. svibnja 2025.
Molim da u te dane ne planirate ostale sakramente: vjenčanja i krštenja.


MALI TEČAJ RADOSNOG KRŠĆANSTVA – KURSILJO

  • ČETVRTAK  06.03.  – 17:00 – 21:00 sati
  • PETAK – 17:00 – 21:00 sati
  • SUBOTA – 9:00 – 17:00 sati
  • NEDJELJA – 09.03. – 13:00 sati

Broj sudionika je POPUNJEN.
Tečaj vodi vlč. Stjepan Najman sa suradnicima.

“To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.”  (Iv. 15,11)

Pročitaj više…


KARLOVAC sv. Josip – u subotu 15. ožujka 2025. g. u popodnevnim satima (od 14:00 sati). – 15,00€.
Upisuje se II. VELIKI BUS.


Zaljev Svetaca: Sarajevo, Međugorje, Mostar, Herceg Novi, Budva, Dubrovnik i Vepric – od 19. – 23. svibnja 2025. Predbilježite se za drugi autobus ako bude u isto vrijeme išla i druga župa sa župnikom.

Molitvena nakana:

Molimo Gospodina da misije u našoj župi svakog našeg vjernika potaknu na sudjelovanje u tim milošću ispunjenim danima.

Nadolazeći događaj

Župni ured

Dravska ulica 3

Telefon : +38542711344

Mobitel : +38598354202

E-mail : zupa-sracinec@biskupija-varazdinska.hr

 

Zimsko uredovno vrijeme župnog ureda


Ponedjeljak: 17:00– 17:45 sati
UtorakPetak:
8:30 – 10:00 sati i
od 17:00 – 17:45 sati
Subota: 10.45 do 11:30 sati

Barkod za lakšu uplatu dara

Možda vas zanima i ovo…

Duhovne misli

Hodočašća