23Čitanja: Dj 3,13-15.17-19; Ps 4,2.4.7.9; 1Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48

Događaji nakon Isusove smrti odvijaju se brzo:

Tijelo se ne može pronaći. Žene prijavljuju prazan grob. Petru se javlja živi čovjek. Učenici iz Emausa govore o pješačenju s NJIM, razgovoru o Svetom pismu i prepoznavanju pri lomljenju kruha.

Usred toga sam Isus dolazi među njih.

“Zašto ste tako uzrujan?” pita Isus. I: “Zašto dopuštate da se takve sumnje pojave u vašim srcima?”

Zatim im pokazuje svoje ruke i noge i kaže: “Ja sam.”

A o učenicima kaže: “Bili su zadivljeni, ali od radosti još uvijek nisu mogli vjerovati.”

U početku je sve tako neočekivano, tako šokantno, jednostavno nevjerojatno. Dug je put od malodušnosti do radosti i od sumnje do uskrsne vjere. Uskrs zahtijeva vrijeme.

Uskrsna izvješća postala su nam gotovo prirodna jer ih tako često slušamo.  Ako želimo da nas ova izvješća probude i potresu, onda moramo prihvatiti zastrašujuću šutnju, zbunjenost i nevjeru učenika na Veliki petak.

Moramo ući u tamu groba i izdržati pustinju Velike subote. To je pustinja Božje odsutnosti, tišina smrti, smrt napuštenosti i odvojenosti, smrt kao slijepa ulica i kraj svega života. Smrt na križu također je bila raspeće svih zemaljskih nada učenika.

U ovoj situaciji vijest – “Uskrsnuo je od mrtvih!” – bila je iznad svih očekivanja, protiv svake nade, protiv svake misli i iskustva. Jer mrtav je mrtav “Raspet, umro i pokopan” – i to je bilo to. Osim toga, nema ničega. Čisto beznađe.

“Uskrsnuo iz mrtvih” – to je nasmijalo Atenjane, razljutilo Židove, apostolima je bilo nevjerojatno. A moderni senzibilitet to odbacuje kao mitološki jezik, kao maštu i želje.

Isus je sasvim drugačiji kada se ukazao učenicima na dan Uskrsa. Podiže ih, one zarobljene u tuzi i skepticizmu, tamo gdje jesu. On dolazi prema njima. On promiče vjeru i povjerenje.

Svoje rane pokazuje takozvanom “nevjernom Tomi”. U današnjem evanđelju Isus jede pečenu ribu pred svojim učenicima.

Luka to pojašnjava na dirljiv i upečatljiv način:

Isusovo uskrsnuće je opipljiva stvarnost, stvarna i može se živo doživjeti. Uskrs nije sablasno ukazanje, nije iluzija, nije pusti san.

Ali to je proces i potrebno je vrijeme da se povjeruje da je onaj koji je umro na križu – i onaj koji je uskrsnuo i sada živ stoji među njima – jedan te isti.

Potrebno je vrijeme da dopustite Uskrsu da dođe u vaš život.

Učenici dolaze do uskrsne vjere kada u susretu s Uskrslim polako shvaćaju da je njegova prisutnost smisao Svetoga pisma i ispunjenje svih obećanja: „Tako je pisano… i vi ste tome svjedoci. !”

Pred otajstvom križa i Isusovim uskrsnućem samo vjernik može otkriti smisao, ne zato što ga može smisliti i smisliti, nego zato što mu je rečeno i razjašnjeno.

Sveto pismo je ključ kojim se osigurava da Isusovo djelo, njegova smrt na križu i njegovo uskrsnuće iz smrti nose isti rukopis, naime onaj Božji, koji je kroz sve prijelome i kroz sva iskustva patnje i smrt, je sa svojim narodom, s nama ljudima, drži se. Jer i mi smo dio povijesti spasenja. Naša je pobjeda života nad smrću.

Uskrsni događaji opetovano naglašavaju kako su apostoli sporo shvaćali poruku uskrsnuća. Također pokazuju da ovi ljudi nisu bili nikakvi fantasti, špekulanti i pripovjedači, ni brzopleti govornici, već uvjereni ljudi koji su znali o čemu govore, što i kome su priznavali i zašto su ovu poruku pronijeli svijetom.

“Ne možemo šutjeti o onome što smo vidjeli i čuli”, tako apostoli opravdavaju svoj iskreni i neustrašivi istup i naviještanje u javnosti, te zbog toga više puta prihvaćaju uhićenja, ispitivanja, zatvaranja i mučenja.

Uskrs također poziva na djela novog života, na pomirenje, na mirotvorstvo, na solidarnost, na djela milosrđa, na djelatnu ljubav.

BLAGOSLOV USKRSLOGA KRISTA

Stopama predaka
noseći svoj križ
po trnju i kamenju
i mi smo hodili.
Kroz bure i oluje
ne gubeći vjeru
prkosno smo brodili.

U bespućima i mraku
izgubljene i same,
željne slobode i kruha,
tješila nas ljubav
našeg dobrog duha.

Za teških brodoloma
kad samo nebo čulo je
naš izgubljeni krik,
kao slamka spasa
svijetlio je u daljini
Kristov blagi lik.

Nakon stoljeća dugih
kao nakon teškog sna
čašu svojih muka
ispismo do dna.
Na žrtveniku domovine
u miru sada gledamo križ:
u slavi uskrsnuća blista!

Iz svjetlosti križa
na nas rosi blagoslov
uskrsnuloga Krista.