Kršćanskoj vjeri mnogi ljudi prigovaraju tvrdeći da je naša vjera turobna, pesimistična i stroga, koja u čovjeku želi ubiti svaku radost i svako veselje, koja stalno propovijeda pokoru i odricanje, koja ne dozvoljava nimalo užitaka. Istina jest da je naša vjera ozbiljna, da propovijeda strogoću morala, da u danim momentima traži od nas odricanje ali da je naša vjera turobna, da stalno propovijeda žalost to nije istina. Naša vjera nas uči, kako kaže sveti Pavao apostol, da sa žalosnima plačemo i da se jednako tako s radosnima znamo veseliti. Ovih su dana Crkva Isusova, vjernici Isusovi bili ozbiljni. Pratili su Isusa Križnim putem do Kalvarije. Promatrali okrutno razapinjanje Isusovo i smrt njegovu na križu. Bili su to časovi tuge, no, danas je sasvim drugačiji dan okićen radosnim raspoloženjem i radošću ne samo ovdje u crkvi nego i u kršćanskim kućama. Svuda se danas čuje radosni usklik – Aleluja! Crkva i danas slavi najradosniji dan svoga vjerovanja – Isusovo uskrsnuće. Još prije svoga uskrsnuća Učitelj iz Nazareta i naš vođa Isus Krist bio je ubijen ali grob ga je krio samo tri dana. Treći se dan živ pokazao i svojim prijateljima i neprijateljima. Nema ga više u grobu. Grob mu je ostao prazan. To je najrječitiji govor a onda se i mnogo puta pokazivao svojim prijateljima i tumačio im prema Pismima da Krist treba trpjeti ali da će treći dan i od mrtvih ustati. Danas možemo svima u radosti i veselju reći: „Naša je kršćanska vjera vesela vjera. Nema razloga za tugu. Znamo da je najveći neprijatelj smrt Isusovim uskrsnućem uništena. Zbog čega bi bili žalosni? Naš vođa i učitelj jasno nam je rekao: „Koji bude u mene vjerovao ja ću ga uskrisiti u onaj dan i moj će sluga biti ondje gdje sam ja.“ Čovjek koji vjeruje u uskrsnuće nije žalostan ni u času svoje zemaljske smrti. Vjera u uskrsnuće sije radost u ljudskim srcima. Neka ista vjera svima vama i vašima kod kuće bude zalog vječne radosti. Neka vam je svima veseo i radostan Uskrs i sada i osobito u času vaše smrti.