Mi danas slavimo – ili proslavljamo prvi dan novoga svijeta. Stari svijet započeo je prvim ljudskim grijehom na zemlji. Grijehom se smrt nastanila na zemlji. Smrt je postala posljedica toga grijeha. Smrću na zemlji počinju nicati grobovi. Svaki grob predstavlja najveću sramotu za čovječanstvo. Ova je zemlja postala groblje po čitavoj svojoj površini. Što kriju ti milijuni ljudskih grobova? Grobovi skrivaju neostvarene ljudske želje. Grobovi skrivaju neostvarene i prevarene nade. Grobovi skrivaju pokošene živote još nerođenih, sve one nebrojene tragedije male djece, one nasilno prekinute ljubavi mladosti. Grobovi skrivaju svu onu zacrtanu brigu roditelja, nenadano rastrganih obitelji. Grobovi kriju suze djece za roditeljima. Grobovi kriju uspjehe velikana ljudske povijesti. Grobovi kriju carske krune i prosjačke štapove. Grobovi podjednako kriju i znanje i pamet učenjaka kao i ludost luđaka. Grobovi kriju sjaj bogataša i bijedu gole sirotinje. Pod grobnim humkom leže svi uspjesi i neuspjesi čovječanstva. Grobovi kriju sve što je čovjek imao, sve što je znao, sve što je mogao, sve što je želio, sve što je trpio, sve čemu se radovao i sve za čim je težio. To je stari svijet. Svijet koji je služio grobovima. Sve što je čovjek imao, sve što je stekao, sav svoj napredak, sve je to morao pokloniti grobovima. Dalje od groba ništa nije mogao. Grob je bila zadnja točka svega ljudskoga i preko groba nije postojalo niti nade. Živjeti u tom i takvom svijetu bilo je sasvim beznadno.
U takvom beznadnom svijetu pojavio se Isus. On je, doduše, govorio kao nitko do tada, ali bilo je i prije Isusa velikih i pametnih ljudi koji su mnogo obećavali ljudima, ali sva njihova obećanja pokrio je grob.
Da bi se išta izmijenilo u ovom starom svijetu, morao je doći netko čija obećanja neće grob pokositi. Isus je bio prvi koji je jasno i unaprijed izjavio svoju sudbinu učenicima: „Sin Čovječji, istina, ide kako je o njemu pisano; bit će uhvaćen od narodnih starješina, bit će popljuvan, ponižen, izrugan, ubijen, ali ne će to biti kraj nego će treći dan uskrsnuti.“ Bile su to riječi koje nitko nije htio ozbiljno uzeti pa čak ni njegovi najbliži prijatelji. Tim riječima nije baš nitko do tada htio pokloniti nikakvu pažnju niti vjeru. Te su riječi više budile sumnju i strah nego vjeru, pogotovo kad su čuli kako je stravično Isus umoren na križu. Čak i oni koji su se strašili tih njegovih riječi odahnuli su nakon njegove smrti i ukopa. Konačno i on je u grobu. No baš u osvit trećega dana poslije njegove smrti započeo je novi svijet, svijet otvorenih grobova. Baš onog časa kad je On, ubijeni i pokopani Isus, ustao od mrtvih u život, kad je On slavno uskrsnuo, kad je On grob otvorio, onda za čitavo čovječanstvo počinje novi svijet. Grob više nije zadnje stanište čovjeka. Grob nije više tako čvrsto zatvoren da se ne bi dao otvoriti. Od tog časa grob je potpuno izgubio svoju težinu i oštrinu – nestalo je strave i strahote groba jer Krist je skršio okove smrti.
Dogodilo se takvo iznenađenje koje je jednako presenetilo i Isusove prijatelje i Isusove neprijatelje. Nitko, naime, nije očekivao uskrsnuće. On je govorio i apostoli su ga čuli, ali nisu to očekivali. Farizeji su ga čuli da je rekao kako će treći dan uskrsnuti. Pobojali su se toga i stražu su postavili na grob, ali ni oni stvarno to nisu očekivali. Nitko nije očekivao uskrsnuće. Samo uskrsnuće nije uopće opisano, nema svjedoka. Postoje samo svjedoci koji su Uskrsnuloga vidjeli i s njim jeli i pili. Od davnina pjeva Uskrsni hvalospjev: „O, blažene noći, koja je jedina zavrijedila znati i vrijeme i čas kada Isus uskrsnu.“ Evanđelje uskrsnog dana opisuje pobožne žene koje su prve doživjele iznenađenje Uskrsa. Evanđelje opisuje i apostole, najstarijeg Petra i najmlađeg Ivana koji su zajedno pošli provjeriti vijest uskrsnuća. Apostoli su sa ženama postali prvi vjesnici praznog groba, a onda, kad su sve to vidjeli, povjerovali su. Kasnije su se prisjetili riječi Isusovih. Tek kasnije su razmišljali o proročanstvima, o Isusovom uskrsnuću. Tek kasnije su shvatili da su, kako je sam Petar izjavio „od Boga odabrani svjedoci uskrslog Isusa.“
Novom vjerom u uskrsnuće obnovio se svijet i o novom vremenu, o novom svijetu progovara apostol Pavao „Hodimo u novosti života“.
Draga braćo! Od tog vremena svijetom se prenosi čvrsta vjera u život iza groba koju svjedoče svi sljedbenici Isusovi od apostola preko mučenika, priznavalaca, mnoštva svetaca, pobožnih očeva, muževa, žena i djece kroz dugu, dugu povijest Crkve do dana današnjega.
Niti nama današnjim vjernicima nije dano sve znati i razumjeti. No, unatoč toga Isus nam po Crkvi i njezinoj riječi i svjedočanstvu otvara oči srca i duše. Isus je svojim učenicima kroz četrdeset dana tumačio Pisma i pokazivao im se dok nisu povjerovali da je on doista živ. Za nas danas možda Isus treba četrdeset, pedeset pa i više godina da u nama učvrsti vjeru u uskrsnuće.
Čovjek današnjice svijestan svog velikog dostignuća u nauci svake vrste još je manje sklon povjerovati ono što mu nije dostupno osjetilima vida, sluha, mirisa, okusa i opipa. Često se čuje uzrečica: „Ako ne vidim ne ću vjerovati“. Čisto smo utopljeni u ono vidno i osjetno. Ali smo i danas više nego prije svjesni da i znanost ima svoje granice. No, često se događa da čovjek koji se inače poziva na znanost i nauku počinje vjerovati u praznovjerje, astrologiju, sektaštvo razne vrste, magiju pa i crnu magiju. Koliko ima čak i katolika koji ne vjeruju u uskrsnuće Isusovo, ali zato svakog dana jedva čekaju horoskop da vide što za njih piše u njemu.
Istina je jedno. Ako netko zapusti „luč istine“ u uskrsnulog Krista on odlazi za kojekakvim varavim svjećicama ljudskih laži koje ih odvode sve dublje i dublje u ljudsko sljepilo. Bog hoće da bi svi ljudi spoznali istinu i po njoj se spasili. Ali nema drugog imena osim imena Isusova u kome bi se mogli spasiti. Zato se danas i po vjeri tjesnije pridružujemo Njemu koji je slomio okove smrti i kao pobjednik od mrtvih uskrsnuo. Pođimo s Marijom Magdalenom, Petrom i Ivanom k praznome grobu i ispovijedimo vjeru u Krista Uskrsnuloga da zaživimo u novom svijetu. U toj vjeri neka vam je svima blagoslovljen i sretan Uskrs. Amen.
preč. Gabud Vjekoslav