Čitanja: Dj 10,34a.37-43; Ps 118,1-2.16-17.22-23; Kol 3,1-4

Draga braćo i sestre. Uskrs je! Mi kršćani, Isusovi učenici, danas idemo pred prazan Isusov grob da bi se tu razveselili. Puni grobovi su spomenici smrti, a prazni grob Isusov je vjesnik uskrsnuća i vječnog života. Evanđelje nam danas svjedoči: Marija Magdalena ide plačući k Isusovom grobu – misli da je Isus unutra. Kad nađe prazan grob u strahu trči k Petru i Ivanu i javlja im sva zbunjena: „Grob je prazan, a Isusa nema.“ Trče Petar i Ivan k grobu. Zbilja, grob je prazan. U međuvremenu anđeo javlja ženama: „Nema Isusa ovdje. Uskrsnuo je! Ide pred vama u Galileju.“ Poput munje vijest o praznom grobu i živom Isusu planula je u Jeruzalemu i okolici, a onda se proširila svijetom. I danas, nakon dvije tisuće godina, ista vijest o uskrsnuću – vijest o živom Isusu razveseljuje kršćanski svijet.

Kršćanska groblja nisu više svjedoci smrti nego svojim križevima uzvikuju svijetom: „Ovo su samo mjesta gdje su položeni smrtni ostaci naše braće i sestara, ali oni nisu ovdje. Oni su među živima.“ Mi sami slijedom vjere najprije sebi govorimo o uskrsnuću a tek onda čitavom svijetu svjedočimo svoju vjeru u pobjedu života. Tu je pobjedu prvi izvojevao Isus. Nije to za nas toliko bitno koliko je važno što je on za nas rekao: „Tko u mene vjeruje ako i umre ne će umrijeti zauvijek. Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan i moj će sluga biti ondje gdje sam i ja.“ Ne u grobu nego u vječnome životu.

Želim vam, braćo i sestre, da danas preko svakog križa, svake muke koju nam život donosi i preko same smrti koja nam se grozi, želim da danas gledate prazan Isusov grob, ali i prazan svoj grob – da gledate život i sebe u životu. Nema više očaja. Mi znamo: Krist je uskrsnuo – on je živ – mi ćemo uskrsnuti i mi ćemo zauvijek živjeti.

Želim svima vama, svim našim župljanima, osobito onima koji pate, svima bolesnicima i svima umirućima da vam vaš Uskrs bude blagoslovljen.

Isus je Uskrsnuo! Aleluja! Aleluja!