Isus u više navrata govori o snazi ustrajne molitve. Savjetuje nas da budemo uporni u molitvama, do te mjere da Bogu ne prestanemo dosađivati kad nešto ištemo. Parabole o ustrajnim i „bezočnim” moliteljima su vrlo zanimljive. Govore nam da se ne ustručavamo od Boga tražiti ono što je dobro za nas i za druge. Kvaka je u tomu da mi nismo uvijek svjesni što je uistinu za nas dobro, a što nije. Ponekad nam se neko kratkoročno dobro može činiti kao rješenje, ali Bog u svom sveznanju vidi da rješenje koje mi očekujemo ne vodi nikamo. A ponekad nam se neko zlo čini kao kraj svega, kao loš ishod iako se iza tog zla na začuđujući način može kriti neko dobro. To ne znači da loš ishod rađa dobrim, odnosno da loše premise daju pozitivno rješenje, jer bi bilo kontradiktorno. Loše stablo ne rađa dobrim plodovima. Kako onda neko zlo izađe nama na dobro? Zlo koje se dogodi nanosi nam neku štetu, no iz te štete mi možemo nešto naučiti, možemo se mijenjati na bolje, možemo nešto spoznati što će nam promijeniti život, i na razvalinama lošeg ishoda možemo postaviti nove premise za neko dobro, za neki novi početak. Jedan događaj može u sebi biti zaokružen kao loš, pa i katastrofalan, ali kauzalitet života je čudan, nenadan, ovisi i o našim odlukama, a dobra odluka rađa pokretanjem nekog novog zbivanja koji može dovesti do pozitivnog uzročno-posljedičnog niza.

Posljedica zla ne rađa dobrim nego naše trpljenje tog zla i borba na koncu s tim zlom, može dovesti do nekog dobra. Izvanjski kauzalitet se čini loš, ali unutarnji, duhovni rađa nečim dobrim ako je volja usmjerena na istinsku promjenu. Praćena molitvom može dovesti do velikih stvari. Bez prestanka se molite, kaže sv. Pavao. Molitva bez prestanka, stalna i neprekidna molitva je molitva srca, usklađenost nutrine, srca i disanja. Ona je poput daha života. Uvjeren sam da molitva može puno, ali mora biti trajna, uporna, nikako malodušna. I nikako trgovačka. S Bogom su se „pogađali” neki starozavjetni patrijarsi, recimo Abraham, ali samo kad su od Jahve „iznuđivali” neko dobro za svoje bližnje. Mojsije je stišavao srdžbu Božju prema narodu koji je zalutao i počeo se klanjati kumirima. To „pogađanje” s Bogom nije bilo trgovina, nego ustrajnost, upornost ponizna molitelja. Svojevrsno posredništvo, pravednikovo zastupništvo pred Gospodinom za druge.Od početaka povijesti spasenja, od starih otaca vjere, patrijarha, proroka pa do apostola, vidimo niz ustrajnih molitelja koji se nisu ustručavali od Svemogućeg Boga tražiti i moliti za svoje bližnje i za svoj narod. Kad netko za vas istinski moli, pogotovo od djetinjstva, u obitelji, onda ste baštinik velike milosti. Na žalost, neki ljudi nisu svjesni toga, ne prepoznaju tu milost. Tek na onome svijetu, saznat će tko im je izmolio neka dobra i neke sretne ishode. Dobar, pravedan i ustrajan molitelj u jednoj obitelji veliki je dar za taj rod. Kad bi mi kršćani bili uistinu svjesni koliko je važno da jedni za druge srčano, iskreno i velikodušno molimo! Molitva može mijenjati neke loše ishode, može zadržati zlo, može ga ublažiti, a može i njegove posljedice učiniti humusom trpljenja u kojemu niče neka milost za buduće sretnije ishode. Ne treba Boga gnjaviti za svaku glupost i trivijalnosti, zreli molitelj zna što je prikladno i kako treba moliti. Isus je rekao da molitva nije blebetanje, a nije ni povlačenje za rukav – Gospodine, Gospodine, daj ovo, daj ono…molitelj pred Bogom treba imati dostojanstva. Kad je stvar ozbiljna, teška, žurna, ne treba odustajati, svaki vapaj Bogu, svaka prošnja je blagoslovljena. Strpljenje je važno, mnogi odustanu, klonu duhom, jer ne znamo vrijeme uslišanja. Vjera nam daje snagu i sigurnost. Isus stalno ponavlja: Idi, samo vjeruj! Ne boj se, vjeruj! Vjera te tvoja spasila… Moliteljeva vjera, čista nakana, i ustrajno, jako srce, mogu od Boga izmoliti velike milosti. Ponekad za to trebaju godine, a nekad se dogodi vrlo brzo, iznenada, kad to najmanje očekujemo. Ustrajna molitva je spasonosna u najtežim kušnjama, u trenucima kad se čini da je sve izgubljeno. Ljudi koji posustanu, možda ne bi potonuli u živo blato očaja, da imaju intenzivan molitveni život, da su u časovima tame imali snage iskreno zazvati Boga! Vjernik nikada ne smije odustati od molitve. Molitva je za njega poput disanja.

Međugorje-info