Čitanja: Izl 17,8-13; Ps 121,1-8; 2Tim 3,14–4,2; Lk 18,1-8

Važno je znati što treba moliti i kako treba moliti. Prvo, što moliti? Neki kažu treba moliti ono što trebam. To nije točno. Pijanac bi prema tome morao moliti: „Bože, daj pošalji jednu litru.“ Onaj drogeraš bi molio: „Bože, pošalji malo droge.“ Onaj škrtac bi molio: „Bože, daj puno novaca.“ Onaj željan vlasti bi molio: „Bože, daj mi malo više vlasti.“ Drugi bi opet molio: „Daj mi časti, daj mi više slave.“ I tako dalje. Tim i takvim željama nikad ne bi bilo kraja. Mislim da je svakom jasno da Bog ne ispunjava takve ljudske željice. Bog prvenstveno uslišava molitve koje su za duhovno dobro, za spasenje čovjekovo, a onda tek imamo pravo moliti i za materijalna dobra koja nam samo pomažu postići spasenje. Isusova je riječ: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu slavu, a sve ostalo će vam se dodati.“

Prvo dakle treba moliti za porast Kraljevstva Božjega među ljudima, za mir i slogu, za istinu i pravdu. Malo je ljudi koji bi to uopće htjeli moliti. Općenito je u našim molitvama najviše sebičnosti. Uvijek samo: „Bože daj meni, a za druge me baš briga. Neka sami mole.“

Današnja nam čitanja daju odgovor kakva molitva mora biti da bi bila uslišana. Prvo čitanje spominje Mojsijevu molitvu. On moli za spas svoga naroda. Kako moli? Moli uzdignutim rukama i cijeli dan. To znači: molitva mora biti usrdna i ustrajna. Mojsije moli iz dubine duše i moli cijeli dan, ustrajno. U svetom Evanđelju Isus spominje neku siromašnu udovicu. Ona moli ustrajno. Svojom molitvom i molbama je dodijala onom bezbožnom sucu, ali joj je molitvu uslišao samo zato jer je bila ustrajna. Sam bezbožnik priznaje: „Ne uslišavam je zato što bih se Boga bojao ili što bih mario za ljude, nego jer mi je dodijala svojom molbom.“

Isus završava svoje učenje: „Ako je ovaj bezbožnik uslišao molitvu ove sirote udovice, koliko će više Bog koji je neizmjerno dobar čuti i uslišati molitvu onih koji njemu vape.“

Kakva nam je molitva takva će biti i Božja pomoć koju molimo.