Evanđelju po Ivanu počinje: U početku bijaše riječ i riječ bijaše Bog i po toj Riječi sve postade. Ona je stvarateljska i ima izgrađujuću narav. Naša ljudska riječ u životu svakoga od nas je veoma važna. Riječ može čovjeka potaknuti na dobro, ali i na zlo. Ona može nekoga utješiti, dati nadu i ohrabrenje za život, ali može nekoga rastužiti i život mu učiniti teškim. Riječju se čovjeka može ogovarati i iznositi njegove pogreške i mane, ali ga se može hvaliti i iznositi njegove dobre strane i tako stjecati prijatelje. Riječju se može u obitelj i susjedstvo unijeti svađu, nemir, mržnju, ali se može unijeti mir, ljubav, sreća i zadovoljstvo. Riječ, dakle, može služiti osobnoj izgradnji i osobnom uzdignuću, ali može imati veliku moć rušenja i donošenja zla.

Riječju se izriče ono što netko nosi u svome srcu. Onaj koji nosi dobro, govori lijepe i plemenite riječi – ako pak nosi zlo, iznosi zle riječi trujući sve oko sebe nanoseći štetu i loše raspoloženje. Biblija kaže: iz punine srca, usta govore, bilo dobro bilo zlo. Dobra riječ pripada Božjoj Riječi, jer je ona izvor mira, blagoslova i sreće.

Za Isusa koji je prozvan Riječju, rečeno je, da je prošao našom zemljom čineći dobro. Isusova riječ je Svjetlo koje svijetli u tami i raspršuje mrak. Budimo otvorena srca da primimo Božje svjetlo i da svojim djelima svjedočimo da smo djeca svjetla.