Ovih dana neki dolaze po posvjedočenje za kumstvo na krizmi ili krštenju. Iznenade se kao da nikad nisu čuli da je za svako kumstvo, kod krštenja i krizme, potrebno posvjedočenje župnika župe u kojoj živi onaj koji želi biti kum/a. To posvjedočenje nije potvrda o primljenim sakramentima već posvjedočenje u ime župe da je osoba prikladna za kuma, što znači da je vjernik koji živi aktivno vjeru, sudjeluje u životu župe, čime postaje poznato i njegovu župniku da može biti jamac vjere, pout trenera kumčeta u vjeri i pomoć roditeljima djeteta u njihovoj zadaći odgoja djeteta u vjeri. Osim toga, ukoliko je vjenčan tada mora biti crkveno/kanonski vjenčan. Dakle, uvjet je da osoba ne živi u necrkvenom braku, odnosno izvanbračnoj zajednici. Kao što je rečeno, Crkva traži da kum na krštenju i krizmi bude vjernik koji svojim životom hoće i može svjedočiti svoju vjeru, dakle, koji je, kako volimo reći, praktičan vjernik. U tome smislu, baš kako određuju crkveni propisi, kum treba u najmanju ruku primiti sva tri sakramenta inicijacije (krst, potvrdu i euharistiju), te ako živi u braku da je sklopio kanonsku ženidbu, odnosno da nije sklopio samo građansku ženidbu, ili da ne živi u nekoj predbračnoj zajednici zajedno sa drugom osobom kao muž i žena. Dakle kum ne može biti tko živi zajedno nevjenčano (npr. kršćanski mladić i djevojka koji žive zajedno prije crkvenog vjenčanja) sve dok ne sklopi sakrament svete ženidbe. Toliko na znanje i ravnanje svima koji budu pitani da bi bili kumovi .

Ako ne ispunjavaju te uvjete neka sami kažu onima koji ih biraju za kumove da oni ne mogu kumovati dok ne usklade svoj život vjernički život.