„Božanski časoslov“ ili „Brevijar“ je službena molitva Crkve za zajedničko ili pojedinačno moljenje, a sastoji se od raznih biblijskih tekstova, molitava i pjesama.

Sama riječ „časoslov“ označava da je ovo skup molitava koje se mole u pojedinim časovima (satima) kroz dan. Takvu „naviku“ kršćani su preuzeli od židovstva, odnosno od samoga Isusa, koji je isto molio „više puta kroz dan“. Tako su već u 3. i 4. st. kršćani imali razrađeno sedam časova dnevne molitve: zorom prije pjeva pijetlova, jutarnju molitvu, dnevnu molitvu trećeg časa (oko 9 sati), molitvu šestog časa (oko podneva) i molitvu devetog časa (oko 15 sati), te uvečer i o ponoći. Ta je raspodjela slično ostala i do danas. Kroz povijest molitva časoslova doživjela je niz promjena, a nakon Drugoga vatikanskoga koncila Časoslov je prilagođen za zajedničko moljenje. Dakle, Časoslov je „službena“ (propisana i odobrena) molitva Crkve, tj. liturgija ili bogoslužje „časa“. Njime kršćani Bogu iskazuju dužno štovanje posvećujući čitav tijek dana (i noći). Riječ je, dakle, o liturgijskoj molitvi koja je razdijeljena na pojedine časove dana da bi se tako nastavila Kristova molitva i ostvarila Njegova zapovijed o neprestanoj molitvi: “Treba svagda moliti i nikada ne sustati!” (Lk 18,1).

U ovom Časoslovu sv. Mihaela ark. su „Jutarnja“ i „Večernja“ molitva (koje se smatraju „glavnim časovima“) posebne za svaki dan u tjednu, a tekstovi za „Dnevnu molitvu“ (tzv. „Srednji čas“) i „Povečerje“ su isti za svaki dan. Ovdje je odabran tek mali dio tekstova originalnoga Časoslova, a izbor tekstova i molitava prilagođen je za vjernike svih uzrasta. Redovitim moljenjem ovoga maloga Časoslova vjernici će zapamtiti molitve časova, pa će u pauzama od svakidašnjih obaveza moći i „napamet“ izmoliti „čas“.

Jutarnja molitva moli se ujutro, prije svakoga drugoga posla. Prije Jutarnje molitve, odnosno prije (bilo koje) prve molitve u danu, može se moliti Pozivnik. Tijekom dana moli se Dnevna molitva. Večernja molitva moli se u sumrak. Prije samoga odlaska na počinak, tj. prije spavanja preporučuje se moliti Povečerje.

Drugi naziv za ovu molitvu je „Brevijar“, što na latinskom jeziku znači „kratak“, budući da se sastoji od odlomaka, tj. kraćih biblijskih tekstova koji su se čitali, odnosno molili svaki dan pojedinačno ili u (redovničkim) crkvenim zajednicama.

Dijelovi molitve „časa“ su:

• „himan“ (je uvodna pjesma)
• „antifone“ (su obično stihovi iz Svetoga pisma koji se uzimaju kao „pretpjev“ prije i poslije psalama, a njima se ističe glavna misao pojedinog psalma)
• psalmi (su pjesme iz biblijske knjige Psalmi) i hvalospjevi (su ostale „pjesničke“ molitve iz Staroga i Novoga zavjeta)
• (kratko) „čitanje“ (biblijskih tekstova za razmatranje)
• „odgovor na Božju Riječ“ ( kratki „otpjev“ ili „redak“; to je molitveni odgovor na primljenu Božju Riječ)
• „evanđeoski hvalospjev“ (ujutro Zaharijin hvalospjev „Blagoslovljen“, a uvečer Marijin hvalospjev „Veliča“ poticaji su nam da veličamo milosrdnoga i pravednoga Boga)
• „prošnje“ ili „molbenica“ (molitve s nakanama za dobrobit cijele Crkve i svega Božjega naroda)
• Očenaš (molitva Gospodnja)
• i završna (zaključna)

U molitvi Časoslova važna je sabranost, umjerenost u recitiranju i pjevanju tekstova časoslova kao i prikladni molitveni stavovi tijela (npr. stajanje kad se moli evanđeoski hvalospjev) i odgovarajuće pobožne geste (križanje). Poslije psalma (i njegove antifone) kao i poslije „čitanja“ preporučuje se ostati u kratkoj šutnji koja omogućuje odzvanjanje glasa Duha Svetoga u našim srcima te povezivanje osobne molitve s Riječju Božjom.

Crkveni dokumenti, a među njima i Katekizam Katoličke Crkve, potiču na zajedničko slavljenje liturgije časova u crkvenim zajednicama (sa svojim svećenicima) i u kršćanskim obiteljima, a pogotovo da se „nedjeljom i u svečanije blagdane u crkvi zajednički slave glavni časovi, naročito Večernja“, i to u sklopu s Euharistijom. Preporučuje se i vjernicima laicima, koliko im to dopuštaju svakodnevne obaveze, da mole Božanski časoslov i pojedinačno sami. Dakle, svi su vjernici kao udovi Kristova Mističnog Tijela (Crkve) pozvani da se uključe u slavljenje, odnosno moljenje Časoslova.