Ovo je dan kada je naš Gospodin završio sa svojom tjelesnom prisutnošću na ovoj zemlji. On odlazi Ocu u nebesku slavu. Ovaj odlazak nije samo oproštaj. On se povukao od ovoga svijeta, da bi nam mogao bit bliži nego do sada. Da bi mogao svakom čovjeku biti blizak. On je od sada nam bliz po molitvi, po Euharistiji, po svojoj riječi, po svome blagoslovu, po zajednici vjernika. A posebno nam je htio reći da će bit bliz nama po Duhu Svetomu, kojega će poslati. Upravo zato kaže u Lukinom evanđelju da su se učenici radovali i vratili se u Jeruzalem gdje će čekati Duha Svetoga u zajednici.

Kako to da su se sada mogli radovati? Zato što im je sada sve bilo jasno. Kada je Isus visio na križu bili su žalosni, kada su učenici u Emasu susreli Gospodina bili su očajni, a sada se raduju jer znaju da će bit s njima Duh Sveti. Znaju da su oni odabrana zajednica koji će Njegovu Radosnu vijest raznositi cijelim svijetom bez razlike na jezik, boju kože i kontinent. Oni znaju da sada počinje novo razdoblje. Razdoblje Apostola i Duha Svetoga – razdoblje Crkve!

Smireno u molitvi čekaju Duha Svetoga da bi krenuli izvršit svoje zadatak. Glasnici s neba su im rekli neka ne stoje gledajući u nebo jer će Isus koji je otišao opet doći. Pošli su odmah čim se Duh Sveti spustio na njih. Kada je ovaj tekst napisan, već se po cijelom Rimskom carstvu pronio glas Evanđelja. Već je bilo mučenika koji su za ovu vijest dali svoj život. Onako kako su apostoli i prvi kršćani shvatili svoj nalog, tako i mi trebamo shvatiti taj nalog. Svaki od nas je pozvan da ga na svoj način izvrši.

Svaki kršćanin je pozvan da izvrši taj nalog. To nam pokazuju sveci. Svi redom su bili svjesni da su pozvani. Oni su to ostvarili na najrazličitije načine. Jedan propovijedajući, drugi pišući, treći odgajajući, opet drugi dvoreći bolesnike. Tako se danas širi Evanđelje diljem svijeta na svim kontinentima. Moramo se pitati kako ja doprinosim tome. Gdje naviještam? Spremam li se za navještaj? Koliko se trudim, da upoznam temelje vjere?

fra Amat Lotspeich