Četrdeset dana od Uskrsnuća do Uzašašća, Isus se ukazivao svojim učenicima. Prije samog Uzašašća dao im je zapovijed da idu po svem svijetu propovijedati evanđelje. Čuli smo u ev: “Pođite i učinite mojim učenicima sve narode… ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Obećao im je dati jedan veliki dar – dar Duha Svetoga. On će ih jačati i voditi da mogu izvršiti povjerenu im zadaću.

Isus je na zemlji izvršio od Oca povjerenu zadaću i proslavljen se vratio svojem nebeskom Ocu. Kod Oca čeka svoje učenike koji nastavljaju njegovo djelo i koji će biti dionici njegove slave. I mi pripadamo Isusovim učenicima. I nam je povjerena zadaća. Ta zadaća glasi – provesti život čineći dobro kao što je to Krist učinio.

Kako ćemo to uspjeti? Pogledajmo Krista. Kad mu je bilo najteže povlačio se u samoću da bi u molitvi od svojega Oca tražio i primio snagu. Gledajući u nebo, ojačan molitvom vraćao se još jače zemlji i zadaći koju je trebao izvršiti. Svoje poslanje je izvršio i vratio se proslavljen u očevu slavu. I naš pogled mora biti uvijek okrenut prema nebu, prema našem Učitelju – da bismo i mi jednom došli u nebo gdje nas on čeka. Ali naš pogled treba biti upravljen i prema zemlji. Naš život je dar neba, i taj dar mi trebamo iskoristiti da bismo zadobili mjesto u nebu.

Svatko od nas ima svoju zadaću i svoj zadatak ovdje na zemlji. Nitko ovdje nije slučajno. Sa svakim od nas Bog ima svoj plan. Svatko od nas ima i određene dužnosti i obveze; u obitelji, u zvanju, na poslu, u različitim životnim prilikama i okolnostima. Ispunjenje tih dužnosti ispunjenje je Božje volje. Isusovi učenici nakon njegova uzašašća radosno su prionuli prema povjerenoj im zadaći i izvršili je. Po primjeru svojeg Učitelja i njegovih učenika ispunimo i mi svoju zadaću ovdje na zemlji. Provedimo svoj život čineći dobro. Tada ćemo s radošću čekati Kristov konačni dolazak jer ćemo biti i mi proslavljeni svojim uskrsnućem i uzašašćem u nebesku slavu.