Promatramo veliko otajstvo Isusova uzašašća: Krist se vraća Ocu i ulazi u puninu slave. No uzašašće ne znači da je Isus otišao daleko od nas ili da nas je napustio. Naprotiv, ono označava novi način njegove prisutnosti. Reći da je Isus na nebu znači reći da je u punini Božje slave, u onoj stvarnosti gdje nema tame, zla ni boli, nego samo ljubav, radost i ljepota. Nebo nije samo neko mjesto iznad oblaka, nego stanje potpunog zajedništva s Bogom. Zato, svaki put kada se približavamo Bogu, kada molimo, ljubimo i opraštamo, već sada dotičemo djelić neba.

Prije nego što će uzaći Ocu, Isus govori svojim učenicima: „Sva vlast na nebu i na zemlji dana mi je. “ To znači da mu je predana sva božanska moć i vlast, ali tu vlast ne zadržava za sebe. On je dijeli sa svojim učenicima šaljući ih u svijet da naviještaju Evanđelje i krste sve narode. Time pokazuje da želi spasiti svijet zajedno s čovjekom, kroz ljudsku suradnju.

Isusovo uzašašće zato nije njegova odsutnost, nego njegova trajna prisutnost na drugačiji način. On ostaje s nama po svojoj Crkvi, u svojoj riječi, u sakramentima i u zajedništvu vjernika. Crkva je mjesto gdje Uskrsli djeluje i gdje njegova milost dotiče ljudska srca. Kroz krštenje nas uranja u Božji život, a kroz sakramente nas jača i vodi prema spasenju.

Zanimljivo je da Isus ovu veliku misiju povjerava učenicima koji su bili slabi, nesigurni i puni sumnji. Nisu bili savršeni: jedan ga je izdao, drugi su pobjegli, a ipak ih Isus bira i šalje. To je velika utjeha i za nas. Bog ne traži savršene ljude, nego raspoloživa srca. I mi često živimo sa svojim strahovima, slabostima i pitanjima, ali nas Gospodin ipak poziva da budemo njegovi svjedoci.

Na kraju Isus daje veliko obećanje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. “ To je temelj naše nade. Nismo sami u svom poslanju. Krist je s nama, vodi nas i jača. Na nama je da njegovu ljubav prenesemo drugima, jer ako mi ne budemo svjedoci Evanđelja, tko će biti?