Na svetkovinu Marijina uznesenja, cijela Isusova Crkva razasuta po svim kontinentima svijeta, među svim narodima i svim jezicima, okreče svoje oči i promatra dvije stvari: s jedne strane Blaženu Djevicu Mariju u njezinoj neizmjerno uzvišenoj slavi na nebu u društvu Presvetog Trojstva i nepreglednog mnoštva svetaca i svetica. S druge strane Crkva promatra i samu sebe na ovom zemaljskom putovanju prema istoj slavi koja ju u budučnosti ćeka. Zato se Crkva uspoređuje s Marijom i zove ju Majka Crkve, slika Crkve, suotkupiteljica i suspasiteljica Crkve a nadasve zagovornica svete Isusove Crkve. Mariju zovemo slika Crkve jer što je Bog učinio s Marijom to isto čini sa svojom Crkvom. Zato Crkva s pravom očekuje sve ono što je Bog Mariji učinio. Marija je i Majka Crkve jer se Crkva s pravom nada i očekuje da će njezina sudbina biti uvijek pod budnim okom Marijinim. Ona je suspasiteljica jer je zajedno s Isusom učinila sve za spasenje i otkupljenje ljudskog roda. Marija je i zagovornica Crkve. Ona sigurno želi da cijela Crkva dođe u istu slavu gdje je ona sada – u nebu. Crkva promatra Mariju kroz cijeli njezin zemaljski život ali na današnji dan Crkva s posebnim razmišljanjem promatra posljednje trenutke njezina života na zemlji, tj. završetak njezina zemaljskog života. Crva s jednom rečenicom izriče taj sudbonosni čas odlaska s ovoga svijeta i za Mariju kaže: „Kad je Marija završila tijek ovoga života Bog ju je dušom i tijelom uznesao u nebo“. Tako je Crkva od početka vjerovala i na koncu je tu istinu proglasila dogmom naše vjere. Ne ćemo danas naučno raspravljati o kakvom je tijelu riječ. Sveti Pavao kad govori o ovoj promjeni života kaže: „Ovo smrtno će se obući u besmrtno i ovo propadljivo u nepropadljivo“. To znači da Marijino tijelo više nije smrtno niti propadljivo. Više ne može trpjeti, ne može stariti, ne može biti bolesno i ne može više umrijeti. Najjednostavnijim riječima Crkva naznačuje onu neuporedivo veliku slavu kojom je sada Marija proslavljena. Bog je njezin život koji je bio do punine Bogu drag, kako je rekao anđeo: „Milosti puna. . .“ nagradio najvećom slavom.

Mi krščani vjernici moramo danas misliti na naš završetak života. To znači da sada u ovom vremenu svoj život tako vodimo da bude Bogu drag, Boga dostojan, u skladu s Božjim voljom i u skladu s Božjim zapovjedima.

Onaj čovjek koji je tako svoj život s Bogom uskladio može očekivati da će i njegov život po završetku ovdje na zemlji biti od Boga okrunjen nebeskom slavom. Dok Mariju gledamo moramo na jedan poseban način vidjeti garanciju da ćemo uz njezinu pomoć i zagovor i mi – cijela Crkva – svi Isusovi vjernici do konca svijeta biti pridruženi Mariji.

Danas razmišljamo o njezinom životu koji se može pridružiti samo Kristu patniku. Bez grijeha začeta, odabrana majka Božjemu Sinu – od samog utjelovljenja Sina Božjega, tj. od časa kad je Krist bio začet po Duhu Svetom u krilu Bl. Dj. Marije ona je započela svoj križni put. Ona je nosila mač u svom srcu koji je probadao njezinu dušu. Ona je stajala i pod križem dok je njezin Sin umirao na križu. Od tog časa Marija se ne rastaje od Crkve. S Crkvom moli, s Crkvom trpi, s Crkvom je proganjana. Ona je trpeća mati. Ne može naš život biti ništa drugačiji od Marijina života ako smo odlučili ići s Kristom. I naš je put samo trpeći put po ovoj trnovitoj zemlji. To mi svi znamo ali nas tješi nada ćemo zajedno s Marijom jednom primiti slavu vječnoga života.

preč. Gabud Vjekoslav