“ Uznesenje Marijino ” – tako zovemo ovaj blagdan. Jer mi ne slavimo njezino uzašašće nego njezino uznesenje na nebo. Marija nije uzašla na nebo, svojom snagom i svojom voljom, nego je uznesena na nebo. Ovo je Božje djelo; to je njegov dar – a ne njezino vlastito “dostignuće”.

Da, Bog je toliko zainteresiran za nju – uči naša Crkva – da je ne ostavlja u smrti, nego je uzima u svoj život —- i to dušom i tijelom.

Ne samo njezina molitva, ne samo njezina ljubav i pobožni um i njezina dobra volja nalaze prihvaćanje kod Boga, nego i njezino tijelo; cijela osoba.

Ovdje je uzbudljiva poanta u cijeloj ovoj stvari, poanta zbog koje nam je ova neobična dogma tako simpatična:
Crkva uvijek iznova naziva Mariju “arhetipom vjere”, uzorom za nas – ona je onakva kakvi možemo i trebamo biti.

I više od toga: ako je to arhetip naše vjere, onda to također znači da iz njega možemo vidjeti što Bog ima na umu za nas :da je Bog također zainteresiran za cijeli naš život, ne samo za naše molitve, samo za naše pobožne običaje, ne samo u onom čime mu se trudimo ugoditi -nego u nama samima posvema ,ne samo u našim dušama, nego i u našim tijelima, koja nas često muče, stare i bolesne, koja često postaju teret i vuku nas. Dolje – a to na kraju možda i nije tako lijepo kako bismo htjeli.

Ali upravo s takvim tijelom i našom dušom Bog će nas uzeti u nebo – jer on nas voli , potpuno, ne samo nekoliko detalja iz naše biografije, ne samo nekoliko trenutaka našeg života u kojima smo bili savršeni, ne samo ono što je uspjelo i na što možemo biti ponosni pred Bogom – ne, svakako i ono što je pošlo po zlu, također ono čega bismo se možda puno više sramili Da, želi nas imati potpuno uz sebe – i zauvijek . I možemo čvrsto vjerovati da će tako i biti – jer Bog nas ne gleda očima suca, nego očima zaljubljenika, očima oca, majke — a to znači: s ljubavlju , velikodušno, – i vrlo ljubazno i milosrdno. I tako na kraju slavimo našu nadu u savršenstvo Marije, Majke Božje , naš vlastiti cilj, ono što nam omogućava da živimo u ovom svijetu, koji nam tako često možda i ne znači dobro —-slavimo što nam je dopušteno živjeti pod otvorenim nebom – u koje je već stigao netko od nas; Marija, djevojka iz Nazareta – naša sestra i majka.

A prije svega slavimo onoga koji ovo nebo drži otvorenim i koji nas tamo čeka : našega Gospodina i Boga.