Uzvišenje Svetog Križa

Blagdan uzvišenja svetoga križa potječe iz Jeruzalema gdje je car Konstantin dao izgraditi baziliku Uskrsnuća nad grobom Isusovim i ona je bila posvećena 13. rujna 335. godine. Carica Jelena, koja je našla križ Gospodina Isusa god. 320. povjerila ga je na čuvanje toj bazilici. Kršćani Jeruzalema, sutradan nakon godišnjice posvete te bazilike, tj. 14. 9., izlagali su tu svetu relikviju te joj se klanjali. Perzijska je vojska otela relikviju god. 614., ali ju je car Heraklije uspio povratiti te ju je 3. svibnja god. 628. svečano donio u Jeruzalem. Predaja govori kako je sam car na svojim leđima vraćao relikviju svetog križa u baziliku, ali ga je neka nevidljiva sila spriječila da prođe kroz vrta koja vode prema kalvariji. Tada je jeruzalemski biskup predložio caru neka skine svoju carsku odjeću i zamjeni je pokorničkom odjećom. Kada je to učinio, prošao je kroz vrata i donio križ na oltar na kalvariji. Prepoznajući u Kristovu križu mjesto njegove proslave, relikvija Križa se na današnji dan kod kršćana Istoka, svečano nosi i uzdiže u blagoslovnoj gesti okrenuta prema svim četiri stranama svijeta, kako bi se pokazalo da je sav svijet spašen po otajstvu križa. Iz Jeruzalema blagdan se vremenom proširio među kršćane Zapada.