Br 21, 4-9 Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Psalam: Ps 78: NE ZABORAVITE DJELA BOŽJIH!
2. čitanje: Fil 2, 6-11 Ponizi sam sebe, zato Bog njega preuzvisi.
Ev. : Iv 3, 13-17 Sin Čovječji ima biti podignut.

Današnji blagdan UZVIŠENJA SVETOG KRIŽA podsjeća nas na središte naše vjere – križ Kristov. Na prvi pogled, križ je znak patnje, osude i smrti. Ali u svjetlu Kristova uskrsnuća on postaje znak pobjede, ljubavi i spasenja.

Na Golgoti je Bog progovorio najglasnije – ne riječima, nego darom samoga sebe. Isus prihvaća križ ne zato što ljubi patnju, nego zato što ljubi nas. Njegove raširene ruke na križu trajno su otvorene da prime svakoga čovjeka.

I mi u svom životu nosimo različite križeve: bolesti, nepravde, tjeskobe, brige za obitelj, strahove. Kada ih promatramo samo ljudskim očima, izgledaju teški i besmisleni. Ali kada ih sjedinimo s Isusovim križem, tada postaju put spasenja i izvor snage.

Sveti križ nije ukras nego putokaz. On nas uči da ljubav uvijek pobjeđuje, da dobro ima zadnju riječ, da Bog i iz najveće tame izvodi svjetlo. Zato se pred križem ne klanjamo drvu, nego Onome koji je na njemu dao svoj život za nas.

Križ nam poručuje: „Bog te ljubi, nisi sam, tvoja patnja ima smisao u meni. ” Zato s pouzdanjem uzdignimo pogled prema križu i u njemu prepoznajmo znak nade i života.