Čitanja: Iz 53, 10-11; Ps 33; Heb 4, 14-16; Mk 10, 35-45

U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: “Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?” Spremno su Isusu odgovorili: “Možemo!”, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: “Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.” To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive.

Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge.

Pripovijeda jedna priča kako je seljak šetao poljem sa svoja dva sina. Išli su uz njivu gdje je upravo zorilo žito i mudrovali su. Kaže jedan: “pogledaj kakva je razlika među tim biljkama. Poglej kako su se grdo nagnule a gledaj one druge kako stoje kao svijeće”. “Istina reče drugi. Da sam ja na očevom mjestu ja bih ove nagnute i obješene pobrao i bacio.” Otac je njihov čuo njihov razgovor pa se upleo u razgovor: “Kakvi biste vi bili čudni i neumni seljaci. Gledajte mali bedaki. Upravo one koje su nagnute najviše vrijede. Nagnule su se i objesile jer su pune zrnja. Ove pak koje stoje ravno su sasvim beskorisne. One su bez zrnja i zato su bezvrijedna slama. Zapamtite, rekao je seljak i među ljidima je slično. Prazne glave se veoma rado dižu visoko nad druge makar u glavama nose praznu slamu. Oni ljudi koje vrijede najviše puta su pognuti od posla i brige za svijet.

Ako u nama ima ikakve vrijednosti pred Bogom i pred ljudima ne ćemo visoko dizati svoje glave nad druge nego ćemo ih u poniznosti sagnuti.