Za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemački koncentracioni logor u Auschwitz bila je odvedena jedna obična Židovka krojačica s dvoje malodobne djece. Još na putu prema logoru na dugom i mučnom putovanju majka je držala djecu za ruku i stalno im govorila: „Ne bojte se! Gdje ču biti ja, bit ćete i vi sa mnom“. Na ulasku u logor djecu su joj otrgnuli iz ruku i poslali ih u posebni logorski odjel. Majka ih više nije mogla niti vidjeti. Prolazili su strašni dani konc-logora za djecu i odrasle. U to vrijeme svaki je Židov, zatvorenik, mislio na spas vlastite kože a ova je majka krojačica neprekidno mislila na svoje dvoje djece. Svi su sanjali o bijegu i razmišljali kako to izvesti a majka krojačica zamislila je bijeg na poseban način. Dok su njezine kolegice zatvorenice spavale ona je od kojekakvih komadića materijala šivala odijelo jednako uniformi kakvu su nosili njemački logorski stražari. Nakon dugih mjeseci jednog ranog jutra kad su se stražari mijenjali ona je obukla svoje „stražarsko odijelo“ i među ostalim stražarima sretno se izvukla iz logora i pobjegla. Tako je nestala iz logora da nitko nije znao kako i na koji način. Nekoliko dana nakon bijega javili su posebnim tajnim kanalima njezinoj djeci: „Majka vam je pobjegla iz logora, živa je i zdrava i čeka vas.“ Djeca su se sjetila njezinih riječi: „Gdje ču biti ja, bit ćete i vi“ i zato su s velikom nadom čekali da se sastanu s majkom. Prolazili su mjeseci a majka je neprekidno smišljala plan za bijeg svoje djece iz logora. Uz pomoć jedne poštene Njemice, žene jednog njemačkog časnika, ona je na spektakularan način usred bijela dana pred stražarima izvela svoju djecu iz logora na slobodu. Kasnije je pripovijedala jednom novinaru o svom bijegu i bijegu njezine djece. Rekla je: „Nisam mogla ostaviti svoju djecu u logoru makar i pod cijenu vlastitog života.“

Danas s cijelom Crkvom slavimo veliki blagdan kad je naša nebeska Majka iz ove zemlje, ovog zemaljskog logora, sretno stigla u konačnu i vječnu slobodu.

Marija je ovdje na zemlji prolazila svoj veliki križni put od Isusovog rođenja do njegove smrti na križu te slavnog uskrsnuća i Uzašašća na nebo. Onda je ostala s Crkvom u molitvi čekajući Duha Svetoga. Otišla je sa svetim Isusovim učenikom Ivanom u grad Efez gdje je ostala do završetka svoga života na zemlji. Mi znamo, Crkva je to definirala u dogmi: „Kad je Marija završila tijek svoga života na zemlji dušom je tijelom bila uznesena na nebo“. Kroz sve to vrijeme, svoga zemaljskoga života Marija je neprekidni mislila na svoju djecu koju joj je Sin njezin Isus ostavio dok je umirao na križu rekavši joj: „Ženo, evo ti sina“ i rekavši Ivanu: „Sinko, evo ti majke“. Od tog časa cijela je Crkva postala njezina velika obitelj, svi članovi Crkve postali su njezina djeca. Mislila je na svoju djecu dok je još boravila s njima na zemlji a pogotovo misli na svoju djecu sada kad je na sigurnoj i vječnoj slobodi.

Mi vjernici slaveći danas njezin prijelaz iz ove zemlje u vječnost. Čvrsto vjerujemo da nas ona ne može ostaviti. Vjerujemo da na nas misli i da nas sve želi osloboditi iz zemaljskog ropstva i prevesti nas u vječni raj. Danas to od nje molimo: Marijo, majko naša, ne ostavi nas u ropstvu. Izvedi nas i odvedi nas tamo gdje si ti.

preč. Gabud Vjekoslav