Isus se htio Posljednjom Večerom oprostiti od svojih dragih učenika. Kao što gozba simbolizira vrednote nebeskog kraljevstva, tako večera simbolizira toplinu i intimnost koja treba biti između čovjeka i Boga. Isus je rekao da će onom koji vrši njegove zapovijedi doći i da će s njim večerati. Njegov oproštajni govor pun je intimnosti. “Idem vam pripraviti mjesto, da i vi budete gdje sam ja” (Iv 14, 3). “Nazvao sam vas prijateljima, jer sam vam priopćio sve što sam čuo od Oca” (Iv 15, 15). “Ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15, 9). Povjerljivost i toplina došla je do izražaja i u trenutku kada je Isus zagrlio svog ljubljenog učenika Ivana.

Bog želi da do kraja povjerujem Njegovoj Ljubavi; da mu uvijek kao dijete Ocu iznosim sve što nosim u srcu, da s njim podijelim sva raspoloženja i neraspoloženja, uspjehe i neuspjehe, radosti i žalosti. Veličina i snaga moje vjere očituje se u trajnom prijateljevanju s Bogom u svim životnim situacijama, posebno u teškima.

Povjerljivost i bliskost s Bogom pomaže nam da budemo povjerljivi i bliski s ljudima, da znademo u njima otkriti prave vrednote, da možemo s njima podijeliti dobro i zlo, da naučimo živjeti ne “uz ljude”, nego “s ljudima”.

Prijateljstvo s Kristom čisti me od sebičnosti i uči me nesebičnoj ljubavi. Kad se očistim, Krist će me “uvesti u svoju ložnicu” intimnog prijateljstva. Ukoliko se ne dam čistiti, prije ili poslije napustit ću Krista, i poput Jude prodat ću Njegovo prijateljstvo za srebrnjake bogatstva, užitka, slave, moći. Za vrijeme večere Isus je oprao noge učenicima i rekao: “Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama” (Iv 13, 15). Ponizna ljubav je tajna. Isus želi da je otkrijem: “Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca! ” (Mt 11, 29). Euharistija je prisutnost Krista Spasitelja pod vidljivim, opipljivim prilikama kruha i vina. ne da bude preda mnom, nego da bude u meni i po meni u svima, u cijelom svijetu. Po Euharistiji ostvaruje se trajno zajedništvo koje ni smrću neće biti prekinuto. “Ovo je onaj kruh što s neba silazi da onaj koji jede od njega, ne umre” (Iv 6, 50). Po Euharistiji Krist je prisutan u meni kada sam slab, da me ojača; kada sam kolebljiv da bude moja sigurnost; kad patim da posveti moju patnju; kad zlo činim da pati zbog mene; kada umirem da s Njim umirem i s Njim uđem u vječni život.

+ + +

BOG JE PRIJE SVIH VREMENA ODABRAO KRIŽ ZA SPAS SVIJETA. PO KRISTU GA JE STAVIO ZNAKOM ZA SVE LJUDE.

DAJE TI GA IZ SVOGA SRCA; PRIJE NO ŠTO TI GA JE POSLAO

TAJ JE KRIŽ S PAŽNJOM PROMATRAO, BOŽANSKOM MUDROŠĆU PROMISLIO, UTOPLIO GA SRCEM KOJE VOLI,

ODVAGNUO U DOBROSTIVIM RUKAMA I U SVOJOJ MUDROJ PRAVEDNOSTI PROVJERIO NIJE LI MRVICU PREVELIK ILI PRETEŽAK. BLAGOSLOVIO GA JE UTJEHOM SVOJE MILOSTI, OBDARIO GA SVOJOM MILOSRDNOM SNAGOM. ZATIM JE JOŠ JEDANPUT POGLEDAO NA TEBE I TVOJU HRABROST I TAKO KRIŽ KONAČNO DOLAZI K TEBI KAO OSOBNI POZDRAV TEBI I KAO ZNAK NJEGOVE DUBOKE LJUBAVI.