papa Franjo o vjeri

Ako vjera ne daje ploda u djelima, nije vjera.

Svijet je pun kršćana koji često izgovaraju ‘Vjerovanje’ ali ga vrlo malo primjenjuju u životu, ili učenih ljudi koji teologiju razglabaju u niz mogućnosti, a da takva mudrost nema stvarnih odraza u životu. Te se opasnosti Sveti Jakov bojao prije dvije tisuće godina. Apostolova je tvrdnja jasna: ako se vjera ne odražava u životu, ako ne daje plod u djelima, onda nije vjera. I mi u tomu često griješimo: ‘Imam čvrstu vjeru’, čujemo govoriti. ‘Vjerujem sve… ‘ A možda je osoba koja to govori mlaka i slaba života. Njezina je vjera poput teorije, jer se ne vidi u životu te osobe. Kad apostol Jakov govori o vjeri, govori upravo o nauku, o sadržaju vjere. Možete poznavati sve zapovijedi, sva proroštva, sve vjerske istine, ali ako se to ne primjenjuje u životu; ako se ne vidi u djelima, onda ne služi ničemu. Vjerovanje možemo izgovarati i ne vjerujući, a ima puno osoba koje tako i čine. Pa i đavli. Oni jako dobro znaju što se u vjerovanju govori i znaju da je to Istina.
„Ti vjeruješ da je samo jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju i dršću. “ Razlika je u tomu što oni nemaju vjere, jer vjerovati ne znači poznavati, nego prihvatiti Božju poruku koju je Krist donio. U Evanđelju imamo dvije oznake za onoga tko zna što se treba vjerovati, a što se ne vjeruje: Prva je „kazuistika“, nju predstavljaju oni koji su Isusa pitali je li dopušteno plaćati porez ili pak kojemu će od sedmorice braće pripasti udovica. Drugi je pak znak ideologija. Kršćana, koji zamišljaju vjeru kao neki sustav ideja, bilo je i u Isusovo vrijeme. Apostol im Jakov veli da su antikristi, ideolozi vjere, bez obzira na oznaku. U ono su vrijeme bili gnostici, a i danas ih ima jako puno… I tako, ti koji se drže kazuistike ili ideologije, kršćani su koji poznaju nauk, a ne poznaju vjeru, kao i đavli. Razlika je u tomu što đavli dršću, a ovi ne: mirno žive. Naprotiv, u Evanđelju ima primjera osoba koje ne poznaju nauk, ali imaju jaku vjeru. Sjetimo se žene Kananejke koja je svojom vjerom iznudila ozdravljenje opsjednute kćeri; zatim Samarijanku, koja otvara svoje srce, jer je susrela Isusa Krista, a ne apstraktne ideje. Spominje i slijepca kojega je ozdravio Isus, a kojega su ispitivali farizeji i poznavatelji zakona zato što je na koljenima zahvalio onomu koji ga je ozdravio.

Vjera uvijek potiče na svjedočenje. Vjera je susret s Isusom Kristom, Bogom; iz toga se susreta rađa, a vodi te prema svjedočenju. Apostol Jakov želi reći ovo: vjera bez djela, ako te ne zaokuplja, ako te ne potiče na svjedočenje, nije vjera. To su riječi i ništa više.