Jedan od problema našeg života vjere jest pitanje njezina kušanja. Tisuće kršćana spotaklo se nad činjenicom da je Bog vidio za zgodno iskušati njihovu vjeru. Nikada nećete saznati koliko je vjera jaka dok nije iskušana. Ili bih to bolje mogao reći na drugi način. Nikada nećete saznati koliko je vjera slaba dok nije iskušana rukama Božjim. Vjera bez kušanja uvijek će biti precijenjena, jer većina se kršćana iznenadi nad svojim neuspjesima u vrijeme kušnje.

Biblija je puna izvješća o ljudima koji su u kritičnom trenutku iznevjerili Boga. Znam da ona donosi izvješće i o životima onih heroja vjere koji su bili vjerni, ali čak su i mnogi od njih u kušnjama iznevjerili prije nego su bili u stanju stajati. Evanđelist koji je propovijedao žarku propovijed na Dan Pentekosta bio je isti čovjek koji je tonuo na moru i proklinjao uz vatru.

David koji se u svojim psalmima popeo na same vrhunce obožavanja, slavljenja i štovanja bio je potpuno isti čovjek koji je potonuo u preljub i ubojstvo. Veliki osloboditelj koji je pokazao moćnu silu Božju u vodstvu Izraela iz Egipta do Kanaana bio je isti čovjek koji se uzdigao kad je slava trebala biti dana Gospodinu.

Naše kušnje su dobre za nas i naša testiranja božanski su određena za naš duhovni razvoj. Nećete li se zajedno sa mnom radovati obećanju da ćemo sa svakim testiranjem dobiti i obećanu snagu koja će nam biti na raspolaganju ako ćemo je htjeti iskoristiti. Možemo je imati. Ako je upotrijebimo, nećemo pasti; ako je odbijemo, završit ćemo u porazu.