ČITANJA: Iz 56, 1. 6-7; Ps 67; Rim 11, 13-15. 29-32; Mt 15, 21-28

U Svetom Pismu na mnogo mjesta čitamo kako Bog svoje vjerne kuša, stavlja na kušnju njihovu vjeru – kao da hoće razvidjeti koliko je jaka njihova vjera. Sjetimo se Abrahama, pravednika Starog Zavjeta. Kroz kakve je sve kušnje morao proći. Najprije je morao ostaviti vlastiti dom i sve što je tamo imao i poći u sasvim nepoznato kamo ga je Bog slao. Onda je tek bila nagrađena njegova vjera – rodio mu se sin Izak. No, i dalje ga Bog kuša i traži od njega najveću žrvtu da žrtvuje svog vlastitog ljubljenog sina Izaka. Abraham je išao iz kušnje u kušnju i sve je izdržao. Tek tada mu Bog obećava: „Razmnožit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i kao pijesak na obali morskoj“.

Takvim teškim kušnjama bilu su podvrgnuti mnogi sveti ljudi – pravednici Starog Zavjeta, kao: Mojsije, Ilija, Izaija, Ezekijel, Danijel, Jona, ili Job. Mnogi Novozavjetni pravednici bili su još više kušani. Sveti Ivan Krstitelj dospio je u zatvor i izgubio glavu. Josip poočim Isusov morao je proći kroz velike kušnje. Apostoli za vrijeme Isusove muke a kasnije kroz vlastito mučeništvo. Gotovi svi sveci bili su iskušavani. Svaka vjerna duša može kao i žena Kanaanka, podnijeti gorka iskušenja u svojoj vjeri, ali mora biti ustrajna kao i žena Kanaanka.

Iskušenja su za vjernike korisna. Ako izdrže iskušenja vjera im postaje jače i čvršća. Zlato se kuša u vatri, a pravednik u nevoljama. Koga Bog ljubi, njega i kuša da bi ga mogao nagraditi. Zato su mnogi prijatelji Božji bili teško iskušavani. Ako su pak i u kušnji ostali vjerni, vjera im je, kao i svakome od nas, bila nagrađena i uslišana.