Mi vjerujemo u besmrtnost naše duše. Vječni život nam je već darovan. Na krštenju smo primili klicu tog života i ona raste s nama kao neki cvijet. Na kraju će Bog taj cvijet presaditi u vječnost da cvjeta. Cvjeta onaj koji poznaje ljubav i to Božju i ljudsku. Oni koji su činili dobro i širili radost na zemlji, oni će uživati puninu Božje dobrote i vječni život. Oni koji su prijateljevali s Bogom nastavit će prijateljstvo i u Nebu – ono će ih usrećivati u vječnosti.

Tko griješi, mrzi, zlo misli i čini, taj će vječito ostati u traganju za pravim životom i zato neće moći ući u Nebo. Kad bi takav ušao u Nebo – ništa mu ne bi koristilo, osjećao bi se – izgubljeno. Teško shvaćamo da je ovozemaljski život slika, a vječni stvarnost. Mi to obično shvaćamo obratno tj. da je sve stvarno samo u ovom životu. Zato danas trebamo obnoviti svoju vjeru i sjetimo se onih riječi u Vjerovanju koje zajedno izgovaramo: ”Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha i iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka. ” Na taj način budimo još tješnje povezani s Gospodinom koji je naš život.

Želimo li da vjera u uskrsnuće u nama sačuva živu vjeru, nadu i ufanje, potrebno je, da bez rezerve prihvatimo Kristovu tvrdnju: „Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. ”

Neka nam ta vjera pomogne da pravilno vrednujemo zemaljski život po kojemu ćemo baštiniti i onaj drugi koji dolazi iza smrti. Neka nam u tom nastojanju pomogne Božja milost.