Vjerujem!

Čitanja: Ez 37,12-14; Ps 130,1-8; Rim 8,8-11; Iv 11,1-45

Sveto Evanđelje opisuje veliki Isusov čudesni znak kojim je i svojim učenicima i mnoštvu naroda pokazao da je On doista gospodar života i smrti. Isus je primio poruku: “Lazar, tvoj prijatelj je teško bolestan”. Na tu vijest Isus se ne uzrujava, ne trči odmah k bolesnom prijatelju Lazaru nego govori: “Ova bolest nije na smrt nego da se Bog proslavi i Sin čovječji u njemu”. Tek za dva dana krenuo je Isus u Judeju u mjesto Betaniju, blizu grada Jeruzalema gdje je živio Lazar, a sada je već četiri dana u grobu. Isus nije ni došao do Lazarove kuće već ga je dočekao plač Lazarove sestre koja mu govori: “Da si ti bio ovdje naš brat ne bi umro I sada znam, što god zaišteš od Boga dat će ti”. Isusov odgovor je kratak: “Uskrsnut će tvoj brat. Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene ne će umrijeti nikada”. Zatim upita Lazarovu sestru Martu: “Vjeruješ li to”? Marta jednostavno odgovara: ” Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji koji dolazi na ovaj svijet”. Još je i Marija iz kuće došla plačući s onima koji su je tješili u žalosti. I sam je Isus zaplakao a onda se uputio prema Lazarovom grobu i zapovijeda da se grob otvori. Mnogi su mu govori: “Već je četvrti dan kako je umro i već zaudara”. I otvorili su svježi grob a Isus je samo viknuo: “Lazare, iziđi van”! Isus je gospodar i života i smrti. On zapovijeda smrti da odstupi od Lazara i zapovijeda životu da se vrati u Lazara. Ustao je iz groba na radost svojih sestara i mnoštva onih koji su zbog tog čuda povjerovali u Isusa.

Čitava današnja liturgija govori da je vrijedno pristupiti k Isusu jer on pobjeđuje smrt – On daje život. Već od prvih vremena Isusove Crkve Lazar je postao slika čovjeka grješnika. Grješnik je mrtav čovjek koji hladan leži odvojen od svojih prijatelja. No, ta zajednica, Isusova Crkva, neprekidno poručuje Isusu. “Taj i taj tvoj prijatelj je bolestan”. Isus čuje njezinu poruku, ali ne trči. Crkva moli za grješnika – duhovnog bolesnika i kao da svojom molitvom odvaljuju kamen s groba grješnika i samo čekaju da Isus poviče: “Prijatelju, izađi van. Napusti grijeh i smrt i vrati se u život”. To je najprije poruka svima nama članovima Isusove Crkve. Mi smo takva zajednica koja ne ostavlja svoju braću u smrti, u grijehu, nego se svim svojim silama upire i molitvom podupire svoje nastojanje da se istrgne čovjeka grješnika iz zagrljaja smrti grijeha i vrati ga u radost djece Božje.

Ovih korizmenih dana obavljale su se svete ispovijedi po našim župama. Nažalost, niti u jednoj župi nije ni četvrtina vjernika, onih koji vjeruju u Isusa, pristupila svetoj ispovijedi. Što je s njima? Jesu li još živi ili su već prošli mnogi dani od njihove duhovne smrti? Možda već zaudaraju po grijehu. Isus sigurno može otvoriti i njihove grobove i vratiti ih na radost svoje Crkve. Molimo ga da to učini.