Čitanja: Jon 3, 1-5.10; Ps 25, 4b-7bc.8-9; 1Kor 7, 29-31; Mk 1, 14-20

„Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«“

Evanđelje je Isusova riječ i djelo. Evanđelje ni u kom slučaju nije nikakva nauka ili znanost. Ono je ponajprije jedna vijest od Boga koju nam donosi ne bilo tko, ne neki prorok nego sam Sin Božji. U toj poruci najvažnija je i bitna spoznaje: – da nas Bog ljubi i da nas je odlučio spasiti. On također poručuje da ne će to učiniti bez nas, protiv naše volje nego našom odlukom i našim zauzimanjem. Jasno je da je Bog po svom Sinu Isusu za čitavo čovječanstvo dao plan i program kako se do spasenja dolazi.

Isus je jednom doviknuo: “Ne će u Kraljevstvo Božje ući onaj koji mi viče: Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca nebeskoga, zakon Oca nebeskoga.” Koji je to zakon? Ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jasno je da je Isus na mnogo načina pokazao kako kršćanin, njegov učenik treba živjeti. Rekli bismo, gotovo praktične naputke za naš život da se mognemo spasiti. Tumačio je u prispodobama Kraljevstvo Božje da ga možemo razumjeti. “Tko ima uši da čuje, neka čuje.” Jasno nam je Isus rekao da Evanđelje nije neka rasprava a pogotovo ne znanstvena rasprava i u tom smislu nije niti nauka ali ako se misli da je to nauk kršćanskog života onda to možemo zvati nauka. Evanđelje je snažna nauka koja je stvorila milijune mučenika, milijune heroja, milijune svjedoka, koja je preobrazila stari svijet u novi svijet, koja je snažnu silu sotone i nečistog duha slomila. Evanđelje je snažna nauka koja stvara hrabre kršćane kroz punih dvije tisuće godina. Snažna je to nauka koja čovjeku otkriva Boga i otkriva mu put do Boga, put do sreće.

Evanđelje nije priča nego stvarnost koja se vjerno oslikava u životu svakog pravog kršćanina. Što je evanđelje za mene? Kako ja primjenjujem evanđelje na svoj život? Da li je evanđelje u meni proizvelo neku promjenu ili je prošlo tek pokraj mene?

Što je Evanđelje?

Riječ evanđelje znači: dobra, radosna, vijest. Ova riječ upotrebljavala se i za nagradu koja se davala donosiocu dobre vijesti i za zahvalnice koje su se davale bogovima, kada bi se čula dobra vijest; označava samu dobru poruku, a može označavati i sadržaj dobre poruke.

Isus je propovijedao Evanđelje Božje. Za Isusa je Radosna vijest bila vijest o kraljevstvu Božjem, a za kršćane – kraljevstvo Božje u Isusu – navještaj spasenja. Evanđelje – osim navještaja kao komunikacije – postaje i sredstvo kojim se komuniciralo → prvi materijalni spisi.

Crkva priznaje četiri spisa kao autentična Evanđelja. Druga evanđelja su kasnijeg porijekla i Crkva ih nikada nije smatrala obvezujućima. U četiri kanonska Evanđelja vidimo kakav je Isus i što Bog od nas hoće. Ona sadrže sve što nam je potrebno da bismo znali izvršiti Božju volju u svom životu. Evanđelja su jedan poseban književni rod: nisu samo životopisi, nego su prvenstveno svjedočanstva vjere prvih učenika

Simboli četiriju evanđelista

Simboli evanđelista dolaze iz Knjige Otkrivenja, koja preuzima uvodno proroštvo iz Knjige proroka Ezekiela, gdje se, u viđenju, spominje nebesko prijestolje i četiri bića – četiri autentična glasnika koji imaju mogućnost komunicirati s okolinom. Ova četiri glasnika (anđela) imaju četiri lica: jedan ima lice orla, drugi čovječje, treći ima lice junca (bika), a četvrti lice lava.

Evanđelistima su dodijeljeni simboli prema počecima Evanđelja. Evanđelje po Mateju započima rodoslovljem – nizom od četrdesetak imena ljudi. Zbog toga je sv. Mateju dodijeljeno ljudsko lice. Matej je bio carinik, radio je s novcima i brojevima, te je stoga zaštitnik bankara i računovođa. Sv. Marko ima za simbol krilatog lava, jer Markovo evanđelje započinje glasom koji viče (riče) u pustinji:„Pripravite put Gospodinu“. Lavovi su u Palestini prebivali u pustinjama. Ivan Krstitelj bio je oštar kao lav i bio je nazirej (nije šišao kosu) – simbol lavlje glave prispodobio se sa njegovom porukom i njegovom pojavom. Zaštitnik je zidara, građevinskih radnika, odvjetnika. Sv. Luki dodijeljen je simbol krilatog junca, jer njegovo Evanđelje započima Zaharijinim viđenjem u hramu (da će mu molitve biti uslišane – dobiti će sina), a glavna žrtvena životinja u židovskom hramu bila je junac. Zaštitnik je liječnika, pisaca, turista, minijaturista. Ivanovo evanđelje započnje: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ne započinje Isusovim zemaljskim začećem i rođenjem u štalici, već daleko prije, dok je još bio kod Boga, dok je još bio Riječ, druga božanska Osoba. U malom Djetetu iz Betlehema vidi daleko više i daleko dalje, vidi Njegovu pravu bit, a orlovi imaju jako dobar vid. Zbog dubine pogleda, zbog toga što vidi dalje, evanđelistu Ivanu dodijeljen je orao. Sv. Ivan zaštitnik je pisaca, knjižničara, izdavača knjiga, novinara.