Čitanja: Post 9,8-15; Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9; 1Pt 3,18-22; Mk 1,12-15

Sigurno ste se ponekad našli u situaciji kad je nešto trebalo učiniti još jučer. U trenutku kad je prekasno činiti bilo što proleti nam kroz misli mnoštvo trenutaka kad smo mogli to učiniti, a eto, nismo. Jasno, nam je kako je taj posao mogao biti učinjen vrlo lako i bez mnogo naprezanja prije mnogo vremena. Zbog posla kojeg smo tada mogli obaviti veoma lako, sada se nalazimo u bezizglednoj situaciji. Zbog neke tada malene i sitne riječi ili svađe počelo je mnogo toga nezaustavljivo pucati. Zbog nekih “trica ” kola su krenula nizbrdo, a da mi tada toga nismo bili svjesni. Nismo na vrijeme reagirali. Nismo na vrijeme primijetili i pridavali tome pozornost.

Zašto to nismo primijetili na vrijeme? Zašto nismo na vrijeme reagirali? Mnogo je roditelja koji si postavljaju ovo pitanje tek onda kad im dijete očito i vidljivo zaluta na životnom putu. Mnogi se bračni drugovi pitaju ovo isto pitanje kad se nađu pred razvodom braka i kad su se već previše udaljili da bi se mogli vratiti nazad jedno drugome. Mnogo se bivših prijatelja pitaju ovo isto pitanje kad komunikacija među njima bespovratno utihne. Mnogi si članovi obitelji postavljaju to isto pitanje tek kad se obitelj toliko udalji da je ponovno okupljanje gotovo nemoguće.

Posljedice nerješavanja stvari na vrijeme i odgađanja činjenja onoga što je trebalo učiniti “baš tad kad je trebalo” ponekad su nepopravljive. Neizgovorena pohvala djetetu onda kad je to trebalo ne može se zamijeniti i popraviti kasnijim hvalopojkama i izjavama ponosa. Ne pružena potpora i neizraženo povjerenje na vrijeme teško može povezati prekinute veze. Kad je za sve kasno, bubnja nam u glavi pitanje: “Zašto to nismo napravili na vrijeme?” Da smo to tad učinili ne bismo se našli u ovoj situaciji. Mnogo se toga već odigralo i dogodilo. Vrijeme nije moguće vratiti. Ono što je nekoć trebalo učiniti nije učinjeno na vrijeme.

Povijest spasenja koju je Bog otpočeo u svom savezničkom prijateljstvu s ljudima došla je do vrhunca u objavi Isusa Krista. Posljednje razdoblje Božjeg objavljivanja počinje upozorenjem svim ljudima: “ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje”! Ispunilo se vrijeme, ispunila su se obećanja dana po Pismima i Prorocima. U Isusu počinje ispunjenje svega najavljenoga. Vrijeme Božjeg kraljevstva više nije budućnost nego sadašnjost.

Božja prisutnost među ljudima i u ovom svijetu više nije daleki budući događaj nego bliska stvarnost na koju treba obratiti pozornost kako nam njegov dolazak ne bi promakao. U takvim trenucima potrebna je stalna pozornost na događaje, zbivanja, svijet i ljude oko nas. Važno je na vrijeme prepoznavati, uočiti i reagirati na mogući spasenjski događaj našeg života. Pozornost na koju nas Isus poziva nije nešto što bi trebalo odgađati za neke druge dane. Božje kraljevstvo je nadohvat ruke za one koji znaju prepoznati vrijeme njegova dolaska. A vrijeme se ispunilo. Obnova, metanoja, obraćenje je posao koji treba učiniti danas, upravo sad.

Često se u korizmenom odricanju i pobožnosti obvezujemo na neka velika pokornička djela koja će po našem mišljenju “okajati” naše u prošlosti učinjene grijehe. Pokušavamo popraviti prošle propuštene prilike. Žalimo i “trapimo se” zbog osjećaja krivnje jer nismo na vrijeme učinili ono što je trebalo. Ponekad, poput putnika koji je zakasnio na vlak, sjedimo na peronu i premišljamo gdje smo pogriješili i što smo krivo učinili umjesto da tražimo nove veze i nove načine koji bi nas doveli do cilja našeg životnog putovanja.

Ovo korizmeno vrijeme, koje je pred nama, je vrijeme obraćenja, obnove i pojačane pozornosti na događaje, riječi i djela koja se sad oko nas događaju, koje sad izgovaramo, koje sad činimo. Ovi ljudi koji su sad pred nama su naš put k spasenju. U njima je sad blizu kraljevstvo Božje. Umjesto da se patimo s prošlim grijesima i propuštenim šansama života, koje ne možemo popraviti usmjerimo svoju pozornost na ovo vrijeme, ove događaje i ove ljude koji nas sad okružuju i s kojima živimo. A što se tiče prošlosti? Bog je to već oprostio. Vjerujte Evanđelju!