Kršćanin nije neki teoretičar koji bi rekao: „Ja vjerujem da Boga ima, ja vjerujem u Isusa, utjelovljenog Sina Božjega, ja vjerujem u njegov život, smrt i uskrsnuće. “

Kršćanin je čovjek praktičan koji reče sam sebi: „Idem s Isusom, idem za njim i slijedim njegov put. “ Sva teorija o Bogu i Isusu ne znači ništa pred Bogom. Pred Bogom je samo jedno pitanje važno: „Jesi li mislio, želio, govorio i činio kao Isus, živio kao Isus? “

Zato u današnjem svetom Evanđelju evanđelista opisuje baš taj problem: ići s Isusom, ići njegovim putem. On je sam, kako piše Luka, sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu, gradu svoje muke i smrti – svemu i svima usprkos, da se suoči sa svojom sudbinom. Od svih onih koji se ikada za njega odluče Isus traži takvu odrješitost i potpuno opredjeljenje za Evanđelje. Onom prvom Isusovom sugovorniku koji je pokazao svoju slobodnu odluku rekavši: „Idem s tobom kamo god ti pošao” Isus odobrava odluku, ali mu odmah napominje što takva odluka nosi sa sobom: „Ne ćeš imati ni ono kao lisica koja ima svoju neku jazbinu, ne ćeš imati ni ono što ima svaka ptica, svoje gnijezdo. Imat ćeš kao Sin Čovječji koji nema ni gdje glavu nasloniti. “ Svaka odluka ima za sobom i svoje posljedice. Zato svaki koji se odlučuje mora unaprijed to znati

Isus je odrješit. Kršćanstvo nije igra, vjera nije zabava. Nema ovo i ono, mora samo jedno: ili ići za Isusom, živjeti kao Isus, držati Božji zakon, prihvatiti Isusovo Evanđelje kao pravilo života, ili ostaviti Isusa i živjeti svoj život. Zato je Isus tako oštar kad poziva svoje sljedbenike, bliže suradnike – svećenike, redovnike i redovnice.

Zato je danas, ovaj dan važan da dobro razmislimo svoje odluke.

Ići za Isusom, slijediti ga uz najveće teškoće, ili živjeti za sebe, svoj zemaljski život, a ono dalje niti ne misliti.