Zahvalnost je krjepost. Nismo sami sebi darovali život. Bog nam ga je darovao Nismo ni gospodari svoga života. On nam ga daruje iz trenutka u trenutak kao dar svoje ljubavi. Zato bi naš život trebao biti trajna zahvalnost Bogu. Zanimljivo je konstatirati da nam je često tako teško reći hvala. Koji puta se to događa zbog zaboravljivosti, a više puta zbog manje ili više svjesne oholosti. Čini nam se kao da riječ hvala izražava preveliku ovisnost, a svi mi želimo biti neovisni. Priznajmo da je zahvaljivanje na osobit način ljudski i kršćanski plemeniti osjećaj. Trebali bismo se diviti ljepotama prirode, tajni milosti. Sve je zapravo plod ljubavi Božje prema ljudima.

Zahvalnost je znak plemenitosti naše duše, znak čistoće naše savjesti, znak jednostavnosti i dobrote. Ona je zapravo plod spoznaje da u našem životu nema ničega što nismo primili. Sv. Augustin će reći: „Mi postojimo jer je Bog dobar!“ Za tu dobrotu trebalo bi iskreno reći velika hvala… Zahvalnost je odgovor našega srca na ljubav Božjega Srca: odgovor vjerom, ljubavlju, životom…

Najbolji način da zahvalimo Bogu za njegove darove, posebice za njegovu dobrotu i iskažemo mu poštovanje jest taj da iskoristimo njegove darove u skladu s njegovim planom, a to znači za njegovu slavu. Za vlastito dobro i za dobro braće ljudi.

Čovjek koji nije zahvalan dobročinitelju čovjeku, taj je, već i iz tog razloga, nezahvalan i svom Stvoritelju Bogu. Nezahvalnost je ružna i pravednu čovjeku se gadi. Nezahvalnost boli i žalosti onoga prema kome je učinjena, ali i svakog onog koji ne podnosi nepravdu.

Nezahvalan čovjek je čovjek nepravedan i nepošten – čovjek bez karaktera. Nezahvalnost je grijeh i uvrjeda Bogu. Bit grijeha jest upravo u čovjekovu odbijanju da Bogu bude zahvalan.

Ali zato: zahvalnost godi dobru čovjeku i raduje ga. Zahvalan čovjek je čovjek dobro odgojen, plemenita srca, časna karaktera, vrijedan poštovanja. Zahvalnost je Bogu mila i on je pamti. Recimo svom Bogu uvijek hvala. To je isto što i reći mu: Dobro je, moj Bože, zadovoljan sam i sretan što je upravo tako, da si ti Bog, a da sam ja tvoje stvorenje. Isus nam je primjer kako biti zahvalan. Pošten čovjek ne zaboravlja dobročinstva. On je zahvalan. Bogu je čovjekova zahvalnost mila i pamti je. Trudimo se postati svjesni da se u svakoj Euharistiji hranimo Isusovim HVALA, kako bismo se i mi svakoga dana sve više učili reci Ocu svoje DA. Neka to bude veselo zahvaljivanje, da naša duša zadršće svaki put od radosti kao što je Isus zadrhtao kada bi svome Ocu izrekao svoje DA.Neka svaka naša Euharistija, svaka Sveta Pričest bude naše iskreno zajedničko HVALA Ocu. Sv. Pavao kaže: Uvijek i u svemu zahvaljujte, jer to je volja Božja za vas. Iskustvo pokazuje da je molitva zahvale najsnažnija molitva i da Bog rado uslišava takve molitve. Kada nijedna molitva ne pomaže, počnimo zahvaljivati. Božja je volja da zahvaljujemo. A kada smo u Božjoj volji, tada je svaka molitva uslišana.

Hvala Ti, Oče nebeski, na čudesnom daru života kojega svakoga trenutka podržavaš! Hvala Ti, Oče, što si nam darovao Isusa, našega Spasitelja i velikoga Brata, a s njim i svako dobro! Hvala Ti, Oče, što po Duhu Svetomu izlijevaš u naša srca dar vjere, nade i ljubavi! Hvala Ti, što Ti smijemo biti zahvalni!

fra Petar Ljubičić

Molitva za zahvalno srce

„Gospodine, nauči me da Ti zahvaljujem svaki dan za moja životna iskustva. Nauči me da uvijek budem zahvalan, da neprestano molim i da Ti zahvaljujem u svim okolnostima. Sve okolnosti prihvaćam kao Tvoju volju za moj život. (1 Solunjanima 5,16-18)“