Čitanja:
Iz 40, 1-5.9-11;
Ps 85, 9ab-14;
2Pt 3, 8-14;
Mk 1, 1-8
Mi se kršćani pripravljamo u došašću na slavlje rođenja Sina Božjega, Boga koji je postao čovjekom. Božić je Isusov rođendan i proslava dolaska Isusa u naš svijet. S njim počinje novo vrijeme. Po Kristu se Bog obraća ljudima na dosad neviđen način. S Isusom je Božja blizina nama ljudima daleko nadmašena u odnosu na onu obilatu Božju blizinu izabranom narodu.
Sve do pojave Isusa na svijetu, Bog, koga Izrael naziva Jahvom, koristio je izabrane ljude da ljudima pokaže svoju milost i blagoslov. Među njima je bio i Mojsije. Njega je Bog izabrao za posebnu službu. Po Božjoj zapovijedi i svojom moći oslobodio je Izraelce iz Egipatskog ropstva. Povratak Izraelaca iz Egipta nije imao samo za cilj donijeti oslobođenje od ropstva, već i dovesti Izrael u poseban odnos s njihovim Bogom.
U Deset zapovijedi Mojsije je narodu objavio Božju volju i upute. Priznavanje i štovanje Jahve kao jedinog Boga, nečinjenje zločina jednih prema drugima u zajedničkom životu i izbjegavanje svake nepravde, to je bio sažetak sadržaja zapovijedi.
Nadalje, Mojsije naređuje štovanje Boga: podiže se sveti šator, stvara se žrtveni kult uz psalme, pjesme i molitve, a subota se ističe kao “dan Gospodnji”. Kako bi osigurao najbolju moguću suradnju, Mojsije postavlja vjerne i nepotkupljive ljude za suce.
Kao i kod nas ljudi koji imamo svoje slabosti, obnova u vjeri je nužna u svakom trenutku kako se ne bismo udaljili od Boga ili postali nemarni. Stoga je Bog kroz povijest više puta pozivao proroke da probude narod i podsjete ga na Božje upute.
Ivan Krstitelj sebe vidi kao jednog od tih proroka. Svojim izgledom i ponašanjem posebno podsjeća na početke Izraela kao Božjeg naroda. Stoga svoj rad seli u pustinju, noseći odjeću koja podsjeća na boravak Izraela u pustinji: devina koža kao haljina i pojas oko bokova kao znak spremnosti i odlaska. Posebno je taj pojas podsjećao na Pashu koju su Izraelci u Egiptu trebali slaviti s pojasom i odmah zatim otići. Ivanova hrana bili su darovi pustinje: skakavci i divlji med. Svatko tko je upoznao i doživio Krstitelja u njegovim riječima i ponašanju odmah je znao što je Ivan želio poručiti ljudima: da se sjete mnogih Božjih blagoslova i da mu se obrate svim srcem.. Dobro je ako znamo za adventski karakter našega života..
Ono što je u Ivanovoj poruci bilo novo u odnosu na prethodne proroke bila je najava da će nakon njega doći onaj koji neće donijeti samo vodu, nego i Duha Svetoga. Duhom će biti kršteni. Ono što je Ivan najavio neće samo pozvati na razmišljanje i unutarnju obnovu, već će također opremiti ljude snagom koju ljudi na ovoj zemlji ne mogu dati.
Ivan opisuje “onog koji dolazi poslije njega” kao onoga koji daleko nadilazi prethodna proročanstva. S njim počinje nova era spasenja, kakvu svijet još nije upoznao. Ivan vidi kao svoju zadaću pripremiti put “onome koji dolazi za njim” kako bi mogao pronaći put do ljudskih srdaca. Uvjeren je: put do unutarnjeg otvaranja za “onog koji dolazi” vodi kroz spremnost ljudi na pokajanje ili obraćenje.
Crkva nas stoga poziva u ovom adventu da više zastajemo u svakodnevnom životu i svjesno usmjeravamo svoje misli prema Bogu. Božić trebamo slaviti na istinski svečan način pripremajući se izvana i iznutra za proslavu Isusova rođendana. Pripremiti se iznutra znači: očistiti put Isusu da dođe u naša srca. Da bismo to učinili mogućim, možemo slijediti Krstiteljev poziv: svako spasenje počinje pokajanjem i razmišljanjem.
Ispitajmo se stoga u nekoliko situacija u kojima bismo se možda trebali pokajati i razmotrimo kako bismo mogli pripremiti i olakšati put Isusu da oživi u našim srcima.
Postoje li područja u kojima ne dopuštamo Bogu da se upliće u naše ponašanje sa svojim idejama i očekivanjima? Na primjer, u našim odnosima s drugim ljudima. Ima li možda stvari koje smo nerado zaboravljali ili opraštali, a za koje je odavno sazrelo vrijeme da se konačno pozabavimo pomirenjem?
Zar ne bismo mogli smanjiti svoju nesklonost nekim ljudima, barem prestati o njima govoriti pogrdno?
Kojim bi bolesnicima koje smo možda zaboravili dobro došao naš posjet?
Koji bi susjed ili kolega s posla bio sretan našoj ponudi pomoći?
Možda smo često mrzovoljni jer ne uživamo dovoljno u Bogu i njegovoj ljubavi prema nama i jedva razmišljamo o tome ili uopće ne razmišljamo o tome?
Jesmo li zadovoljni sobom i svojom vjerom koju trebamo pokazati djelima ljubavi prema Bogu i bližnjemu ili to olako shvaćamo?
Preispitujemo li se ozbiljno i pitamo Boga koje zadatke Bog želi da preuzmem s obzirom na moje snage, talente, okolinu, obitelj, zajednicu?
Razmatranje ovih i sličnih pitanja tijekom došašća i unošenje potrebnih ispravaka svakako bi bila dobra priprema za Božić. Time bismo si učinili veliku uslugu i otvorili se dubljem dolasku Isusa i naših bližnjih u naša srca. I trebali bismo svjesno prikladno slaviti Božić, tako da Isus i naši bližnji dublje uđu u naša srca.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
