U središtu današnje liturgije je velika zapovijed ljubavi. Isus je izriče u rečenici: „Ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a bližnjega svoga kao samoga sebe.“ Tim riječima je zapravo izrečeno nešto veoma važno u životu svih ljudi. Bez ljubavi, isto kao i bez hrane koju blagujemo i zrak koji udišemo, ne možemo živjeti. Isus je zato naglasio tu važnost odnosa prema Bogu i bližnjemu te ju zasnovao na 10 Božjih zapovijedi. Isus je posebno naglasio ljubav prema bližnjemu i kriterij prema kojemu se mjeri sve drugo pa i ljubav prema Bogu.

On je tu ljubav još bolje objasnio rekavši da ona počiva na tri uporišta: na ljubavi prema Bogu, ljubavi prema bližnjemu i ljubavi prema sebi. To troje – Bog, moj bližnji i ja – su poput trokuta. Ako jednu stranu maknem, sve pada i ruši se. Ljubav je neodrživa uzmanjka li bilo koji od ova tri elementa koji je sačinjavaju.

Isus nam daje još jednu pouku: ljubiti valja svim srcem, umom i dušom, a to znači cijelim bićem. Srce je za Isusa središte toga bića. U njemu se razmišlja, planira, donose odluke. Iz srca kreće čovjek u akciju, kojim nešto čini, a to znači pokazuje djelotvornu ljubav. Bog i ljudi trebaju bližnje koji imaju srca i nasljeduju Božju ljubav.

Njihova duša je vjernička, jer su dušom i srcem usmjereni prema Bogu koji je jedina ispravna veza između Boga i čovjeka poput krvne veze što najčvršće povezuje djecu i roditelje.

U ljubavi rastemo moj bližnji i ja, a Bog nam se daruje kao najdraža nagrada. U ljubavi On postaje vidljiv na zemlji preko ljudi koji vjeruju i njemu pripadaju. Gle kao se ljube! – govorili su pogani promatrajući život prvih kršćana. U njima se javila tada želja da i sami povjeruju. Pogledaj ljude koji su sretni i zaključit ćeš da su sretni zbog ljubavi.

Onaj tko istinski voli daje sve od sebe da druge usreći, spreman je ostati bez onoga što mu je najdraže kad je u pitanju sreća drugoga. Nema žrtve koju čovjek nije spreman podnijeti kad voli i kad osjeti da je voljen.