Čitanja: Pnz 30, 10-14; Kol 1, 15-20; Lk 10, 25-37
U današnjem Evanđelju imamo govor o jednoj zapovijedi koja jest temelj svih drugih zapovijedi. To je zakon ili zapovijed ljubavi. Bila je ona napisana u Mojsijevom zakonu. Ovaj zakonoznanac je sa zlom namjerom pitao Isusa: „Što trebam činiti da dobijem i zadobijem život vječni?“ Isus ga sam okreće prema zakonu i pita ga: „Što piše u zakonu, kako čitaš?“ Zakonoznanac je poznavao zakon i nije se htio osramotiti pred mnoštvom pa odgovara Isusu: „U zakonu piše: Ljubi Boga i svoga bližnjega.“ Pravi odgovor. Zato mu reče Isus: „To čini i živjet ćeš.“ No, zakonoznanac ima još pitanja. Za Boga zna tko je, ali tko je moj bližnji, pita Isusa.
Isus tada iznosi priču o milosrdnom Samarijancu. Čovjek je upao među razbojnike, bio opljačkan, izubijan i bačen u jarak. Pored njega su prolazili i židovski svećenik i levit i, kaže Isus, vidjeli su ga i otišli dalje. Kad je pak išao pokraj njega Samarijanac, kad ga je opazio u takvom stanju sišao je sa svog konja, očistio mu i povio rane, odveo ga u gostionicu, platio unaprijed gostioničaru da se za tog čovjeka pobrine. Nakon toga pita zakonoznanca: „Znaš li sada tko je bio ovom čovjeku bližnji?“ Samarijanac je spoznao i odgovara Isusu: „Pa valjda onaj koji mu je pomogao.“
Malo ljudi ljubi Boga više nego samoga sebe, a još je manje onih koji bi bližnjega ljubili kao samog sebe. Veliki filozof Kierkegaard kaže: „Ove dvije zapovijedi su kao dvoja vrata koja se uvijek zajedno otvaraju i zatvaraju.“
Poučeni Isusovom pričom o milosrdnom Samarijancu naučimo se tako živjeti svaki svoj dan pa ćemo time ispuniti sav zakon i sve proroke, kako sam Isus reče: „O ovim dvjema zapovijedima: Ljubi Boga više nego samoga sebe, a bližnjega svoga kao samoga sebe ovisi sav zakon i svi proroci. Idi i ti tako čini i živjet ćeš.“