Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17
Jesmo li Božji prijatelji ili nismo vidjet ćemo iz toga kako vršimo Božje zapovijedi. Ako u čovjeku postoji želja vršiti Božje zakone ne će mu oni biti teški. Ali ako u čovjeku postoji buntovnost prema Božjim zakonima on će uvijek nastojati izbjeći ili čak kršiti zakon Božji. Čovjek Božji, tj. čovjek spreman vršiti zakon Božji uvijek će se u sebi pitati: je li to Bog hoće ili ne će, je li to Bog zabranjuje ili zapovijeda? Ako je čovjek Božji prijatelj on će uvijek nastojati zakon Božji vršiti, čuvati zapovijedi Božje.
Isus je govorio o sebi i svom odnosu prema Ocu nebeskom i rekao: “Ja sam očuvao njegove zapovijedi zato ostajem u njegovoj ljubavi.” Sigurno Isus govori i nama: “Ako vi hoćete ostati moji prijatelji, ostati u ljubavi sa mnom, držite moju zapovijed.” Isus je donio samo jednu zapovijed u kojoj je sve sadržano: “Ljubi Boga više nego samoga sebe a bližnjega svoga kao samoga sebe.”
Ovu zapovijed je Isus predao svojim učenicima prije 2000 godina. Od tada je ona postala znak prepoznavanja Isusove Crkve. Po toj zapovijedi Isusova Crkva je priznata i poznata kroz ovu svoju dugu povijest. Crkva kroz svu svoju povijest ima mnoštvo svojih sinova i kćeri koji su kao pravi Isusovi prijatelji primili Isusovu zapovijed ljubavi i doslovce je provodili u životu. Samim time oni su ostali u ljubavi u neizmjernom prijateljstvu s Isusom. Po djelotvornoj ljubavi su bili prepoznati i u svijetu i pred Bogom.
Svi koji su odlučili Isusov zakon vršiti donosit će mnogo duhovnih plodova, rod i plod Isusove zapovijedi.
Neka nam Isusova zapovijed ljubavi postane i ostane pravilo i zakon našega kršćanskoga života.