Čitanja: Pnz 18,15-20; Ps 95; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

Isus je u današnje Evanđelju pokazao židovskom pismoznancu kao i svima nama pravi put kad mu je rekao: “Prva i najvažnija zapovijed: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom. Druga zapovijed je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge ni veće zapovijedi od tih.” Pismoznanac je je odgovorio Isusu: “Dobro, Učitelju, po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti svim srcem, svim razumom, svom snagom i ljubiti bližnjega kao samoga sebe više vrijedi nego sve paljenice i žrtve.” Isus mu nato odgovara: “Nisi daleko od Kraljevstva Božjeg”. U ovom Isusovom odgovoru kriju se dvije vrijednosti. Prva vrijednost je Bog a odmah do njega je čovjek. Bog i čovjek – to je sve. Prihvatiti Boga i čovjeka ljubavlju jest novo načelo koje je Isus donio na svijet, koje vrijedi danas i sutra i zauvijek. To načelo znači ljubav. Ljubav je zapovijed koju nam sam Bog daje i nuđa kao uvjet za sreću čovjeka i čitavog čovječanstva.

Pripovijeda poznata priča kako je duševno obolio kraljev sin. Kad ga je liječnik vidio rekao je kralju: “Ozdravit će samo ako mu obučete košulju sretnog čovjeka.” Sluge su se kraljeve razletjele po čitavom kraljevstvo ali nigdje nisu mogli naći sretnog čovjeka. Kralj je bio sav utučen. Dok je jednom bio u lovu začuje nekog seljaka u vinogradu kako veselo pjeva. Dođe k njemu i upita ga: “Jesi li sretan?” “Potpuno sam sretan i ne bih se s nikim mijenjao ni s papom ni s carem”. Kralj je bio presretan da je našao sretnog čovjeka i odmah mu ispripovijedi nevolju sa svojim sinom i zapita: “Bi li ti dao meni svoju košulju”? Rekao je liječnik da će moj sin ozdraviti ako obuče košulju sretnog čovjeka. Bogato ću te nagraditi ako mi dadeš svoju košulju”. Nato reče onaj vinogradar: “Veličanstvo, nažalost vam ne mogu ispuniti želju. Nažalost nema niti jedne košulje.” Sreća nije u materiji nego u srcu. Ne može se naći kod bogataša nego kod onih koji su zadovoljni.