Gospodine Isuse, na ovoj našoj zemlji, zemlji orošenoj ljudskim znojem, zemlji natopljenoj ljudskom krvlju, zemlji izbrazdanoj ljubavlju i mržnjom; na njoj je zasađen tvoj križ, sredstvo nasilja koje te učinilo slikom boli i smrti.

Ti, koga je mnoštvo odbacilo, koga su prijatelji napustili, koga su ubrojili među zločince, lišili vlastitoga dostojanstva, zlostavljali ti tijelo i dušu; ti si sišao do dna u tamu trpljenja, tamo gdje se čini da je i Bog daleko.

Pa, ipak, tvoje ruke, pribijene na križ, ostaju raširene, da bi prigrlile sve ljude. Pa, ipak, tvoje usne izgovaraju samo riječi opraštanja i obećanja sreće: „Danas ćeš biti sa mnom u raju.“

Gospodine Isuse, tvoja se povijest nastavlja u svakidašnjim litanijama izdaja, odbacivanja, nevjernosti, nasilja, osveta, koje prožimaju ovaj svijet.