1. ZAŠTO SE ODRIČEMO? Kao i obično, pitanje „Zašto? “ traži dva odgovora. Naime, kada čovjeka pitamo „zašto nešto radi“, on treba odgovoriti dvije stvari. Prvo, mora objasniti što ga motivira da to radi. Drugo, mora objasniti što želi postići time što radi. Dakako da motiv i cilj nikada nisu odijeljeni, ali isto tako nisu niti istovjetni.
Savršeni motiv odricanja treba biti ljubav. Najrazličitiji motivi mogu čovjeka navesti na odricanje. Neki motivi su savršeniji, drugi su manje savršeni ili čak opaki. U kršćanstvu ljubav je najviša krepost, i jedino ono odricanje koje je motivirano ljubavlju jest savršeno odricanje.
2. ODRICANJE OD VLASTITOG DOBRA jest jedino ispravno odricanje. Stotinu puta se može čuti: „kroz korizmu se odričem psovanja, pušenja“ ili „kroz korizmu se neću opijati“ ili „kroz korizmu neću griješiti bludno“ itd. U kršćanskom smislu, ovakva „odricanja“ su apsurdi, jer se radi o zlu koje ionako nikada ne bi trebalo činiti i to spada među temeljne dužnosti na koje nas savjest poziva. Dakle, predmet odricanja nikako ne može biti neki vlastiti porok ili neko unaprijed isplanirano zlo. Istina, dobro je kroz korizmu se vježbati u izbjegavanju osobnih poroka ili grijeha, ali to nikako ne može biti shvaćeno kao „odricanje“. Predmet odricanja može biti jedino i isključivo neko osobno dobro (novac, stvari, slobodno vrijeme za Tv, sport, hobije…), a samo odricanje mora biti slobodno i bez prisile.
3. PLODOVE ODRICANJA TREBA DAROVATI DRUGOME. Maloprije je rečeno da je u kršćanskom smislu „odricanje od osobnog dobra“ jedino koje je prihvatljivo. Drugim riječima, ako sam se odrekao „osobnog dobra“, onda je pitanje što ću s njime učiniti. Ako osobno dobro ne „trošim“ na sebe (odrekao sam ga se), što ću s njime učiniti? Ovdje naše kršćanstvo dolazi posebno do izražaja – plodove ću dati drugome. Ako plodove odricanja nisam dao drugome, već ga ponovno potrošio na sebe (kao neku ušteđevinu) moje odricanje je vrlo sebično i nekršćansko. Učimo se pravilno odricati u korist tuđeg dobra, jer odricanje od vlastitog dobra iz ljubavi prema bližnjemu postaje izvor blagoslova za obojicu – onoga koji se odriče, i onoga za koga se netko odriče. Takvo odricanje Bog voli i blagoslivlja.