Čitanja: Job 7,1-4.6-7; Ps 147,1-6; 1Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

Danas u svetom Evanđelju gledamo Isusa koji se susreće s bijedom i bolešću oko sebe. Ulazi u Petrovu kuću. Tamo leži bolesnica. Isus je oslobađa bolesti i ostaje sa svojim apostolima na objedu koji im je poslužila ozdravljena Petrova punica. Istog dana Isus se sreo s mnoštvom bolesnih koje su mu donosili iz svih krajeva i sav se grad zgrnuo prema gradskim vratima. Kaže sveti evanđelista Marko: “On ih je sve izliječio a bili su mnogi i razne su bolesti imali a i zloduhe je izgonio iz opsjednutih.”

Nije Isus sebi pravio reklamu, dapače, branio je ozdravljenima govoriti o ozdravitelju. On sam povlačio se je u samoću i ondje se molio svom nebeskom Ocu. Nije ostao među ozdravljenima nego je krenuo dalje govoreći apostolima: “Hajdemo u druga mjesta da i ondje propovijedam.”

Uvijek je među ljudima bila bolest problem s kojim se neprekidno susrećemo i u davna vremena jednako kao danas. Mi ne možemo činiti čudesa kao Isus da im pomognemo ozdraviti. Ali za bolesnika i patnika još je više važno da s njima osjećamo, da mu dademo riječ ohrabrenja. Piše sv. Pavao u današnjoj poslanici Korinčanima: “Sam sebe učinio slugom. Nejakima sam bio nejak da i nejake spasim. Svim sam bio sve da pošto poto sve spasim.”

Naučimo s Jobom moliti. On sve svoje nade polaže u Boga i Bog mu je uslišao molitvu zbog strpljivosti i ustrajnosti.

Naučimo i sa svetim Pavlom biti svakome sve. Naučimo se s Isusom susretati s bolesnima i riječju suosjećanja ublažiti njihove boli.