ŽENE U EVANĐELJU: ŽENA KANANAJKA

I opet žena poganka. Evanđelista Matej zove je Kananejka. Nije ona čula za proročanstva o Mesiji. Ona se klanjala izmišljenom krvožednom bogu Balu i razuzdanoj božici Aštarti i prinosila im je žrtve po običaju svoga naroda. Toj se ženi dogodila strašna nesreća. Kćerka joj je oboljela od neke čudne bolesti. Bacala se po kući govoreći riječi koje nikad ne bi izgovorila da je kod prave svijesti. Kao da je nečim sapeta i opčarana kao da je netko ušao u nju, zarobio joj razum i volju pa on govori i viče iz nje. Što bi to drugo moglo biti nego samo đavao? Što je žena poduzimala da joj kćerka ozdravi nije zapisano u svetom evanđelju. Sigurno je obišla mnoge liječnike i čarobnjake. Sigurno je sve poduzela. Tada je čula za proroka i Učitelja u Judeji. Raspitivala se o njemu, slušala razgovore o njemu i interesirala se za svako njegovo novo čudo. Odlučila je. K njemu će ona poći i njega zamoliti za ozdravljenje svoje kćeri. Nekim prirođenim ženskim instinktom osjetila je i shvatila da je na tom novom proroku čudesna moć i sila Božja. Hoće li on nju pogansku primiti? Hoće li htjeti s njom govoriti? Hoće li se smilovati njoj i njezinoj kćerki? Bila su to pitanja koja su mučila ovu ženu, ali ona je već odlučila poći k njemu.

Isus je upravo došao u krajeve tirske i sidonske baš u njezin kraj. Brzo potrči da ga nađe. Čim ga je ugledala počela je vikati za njim: “Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kćerku jako muči đavao! ” Učenici su se Isusovi zgledali tko je ta žena i što hoće ta poganka? Kakvo je to drsko vikanje iza Isusovih leđa? Kakvo pravo ima ta poganka? Čekali su da vide što će Isus na to. On se nije niti osvrnuo na tu ženu niti joj riječ odgovorio. Učenici su pomislili da tu ženu, poganku treba otjerati zbog njezinog drskog vikanja. No, sami se nisu usudili pa reknu Isusu: “Otpusti je jer viče za nama. ” Učitelj kao da se suglasio s njima kad je rekao: “Nisam poslan nego k izgubljenim ovcama doma Izraelova. ” Učenici su bili zadovoljni njegovim odgovorom, ali žena se nije smela. Stala je pred Isusa i duboko mu se poklonila govoreći: “Gospodine, pomozi mi! Pomozi mi sine Davidov! Pomogni mojoj bolesnoj kćerki! ” Isus kratko odgovara: “Nije pravo uzeti kruh od djece i baciti psićima. ” Što je Spasitelj time htio reći? Da se evanđelje ima najprije propovijedati Židovima? Nije to htio reći nego je htio iskušati njezinu vjeru i njezinu ustrajnost. Kananejka pak u onoj čudesnoj ženskoj upornosti iz rascviljenog majčinog srca, punog ljubavi prema djetetu, nastavi vikati: “Da, Gospodine ali i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara. ” Spasitelj više nije mogao odoljeti. Ganula ga vjera i odanost te žene pa joj odgovori: “Ženo! Velika je tvoja vjera, neka se ispuni tvoja želja. ” Od onog časa ozdravi joj kćerka. Doista velika je vjera žene Kananejke. Velika je vjera jedne žene. To je ona vjera u kojoj će žene pratiti Isusa do kalvarije ali i kroz cijelu ljudsku povijest. Vjera za koju neki kažu da je plitka, površna, vjera srca a ne razuma. A ipak ta je vjera odgojila brižne čuvarice obiteljskog ognjišta. Ta je vjera odgojila Djevice kojima je život postao plodan po djelima ljubavi. Ta je vjera odgojila navjestitelje evanđelja po svem svijetu. Odgojila je junakinje Crkve i naroda. To je vjera kojom žena prodire i gleda u najdublje vjerske istine pa i u samo veličanstvo Božje. Jest, plemenita i čista žena lako vjeruje i iskreno se klanja svemogućem Bogu.

Marica Stanković