Neki farizej, Šimun pozvao Isusa da sjedne u njegovoj kući za stol na ručak. Pozvao ga je ali ne iz prijateljstva nego da ga ovim posjetom k farizeju ozloglasi pred narodom i njegovim učenicima. Isus je prihvatio poziv i došao jer je znao da će se tu, u kući farizejevoj, odigrati jedan događaj o kome će Evanđelje govoriti do konca svijeta. Bit će taj događaj čudo ljubavi i čudo oproštenja. Onda se iznenada u kući pojavila žena poznata kao grješnica u gradu. Nije to bila neka sirotinja. Bila je iz poznate i ugledna obitelji i veoma lijepa. Toliko lijepa da se zaboravljalo da bludnost nagrđuje ljepotu i mladost. Kako dugo se bavila svojim zanatom? Tko zna? Ali bila je poznata u gradu. Poznata kao i poželjna. Lako si je predstaviti u kakvoj je raskoši i bogatstvu živjela. Vjerojatno su je ljubavnici, koji su se borili za nju, obasipali bogatim darovima. Bila je kao lutka bez duše, kao krvožedna tigrica, kao zagonetna sfinga.
I u takvu dušu, posve zatrovanu verigama tjelesnih požuda, došla je evanđeoska riječ. Tko zna kad ju je Isus pogledao? Taj pogled ona nije mogla zaboraviti. Tko zna gdje i kako se je susrela s Isusom, ali bio je to susret milosti koji je u toj zalutaloj duši zasvijetlio i sve u njoj promijenio. Ona je spoznala istinu i zastidjela se nad svojim životom. Vjerna tom novom svjetlu u svojoj duši rastjerala je svoje ljubavnike, ali to nije bilo sve. Trebala je javno priznati svoj grijeh jer je javno griješila.
Saznala je da se Isus nalazi u Šimunovoj kući. Odlučila je poći k Isusu i sve priznati. Nije joj bilo lako tamo poći kroz cijeli grad u jednostavnoj haljini i pokorničkoj pozi. Nije joj bilo lako u jednom času osuditi cijeli svoj život, jednom gestom priznati se grješnicom te izazvati podsmijeh i poniženje. Nije to lako nikome, a najmanje ženi koja je bila gospodarica srdaca, od svih slavljena i centar u društvu, iako po zlu.
Ona već ide pognute glave i oborenih očiju. Čvrsto je stisnula posudicu s pomašću. Već je kod Šimunove kuće. Hoće li se možda predomisliti i okrenuti natrag? Može li izbjeći još jednu sramotu? Može li prihvatiti novi život u preziru i bijedi? Velik je njezin grijeh i traži veliko kajanje. Velika krivnja traži veliku zadovoljštinu. Ako je mnogo griješila ona je odlučila od sada mnogo ljubiti. Mnoga je zla počinila ali ona se sada mnogo kaje. Eno je, već ulazi u Šimunovu kuću u prostoriju gdje je Učitelj Isus sjedio za stolom. Izvješćuje Evanđelje: “I stavši straga kod nogu Isusovih, plačući stade suzama prati njegove noge, kosom ih otirati, cjelivati i pomašću ih mazati”.
Farizej Šimun vidjevši to pomisli u sebi: “Kad bi on bio prorok znao bi tko i kakva je ta žena što se dotiče njegovih nogu”. Isus je znao što misli Šimun pa mu reče: “Šimune, imam ti nešto reći: Dvojica su bila dužna jednom vjerovniku. Jedan mu je dugovao pet stotina dinara a drugi pedeset a nisu imali odakle vratiti. Vjerovnik oprosti dug obojici. Koji će ga od njih više ljubiti? ” Šimun odgovori: “Valjda onaj kojemu je više oprostio. ” Isus upre prstom u ženu i reče Šimunu: “Kad sam ti ušao u kuću nisi me primio prijateljski kako je običaj u našem narodu, a ova žena ne prestaje cjelivati moje noge. Okrenuvši se prema ženi reče Isus: “Oprošteni su ti tvoji grijesi. Idi u miru. ” Tamo gdje je bio grijeh sada je sve opet čisto i sjajno u Isusovoj milosti okupano.
Idi, hrabra ženo! Idi, velika ženo! Idi, potpuna ženo! Neka se tvoje kajanje, tvoja ljubav i tvoj mir prospe na sva ženska srca.
Marica Stanković
***
Bog je ljubav. On je milostiv i pun velike dobrote. Ukoliko želiš iskusiti njegovo milosrđe, pokloni i ti drugima milosrđe (Mt 5, 7). Tada će ti biti otvorena vrata njegova srca, i njegova milosrđa.