U današnjem svetom Evanđelju slušali smo kako Isus hvali vjeru jednog rimskog časnika: „Takve vjere nisam našao u Izraelu. ”

Zbog ovih Isusovih riječi vrijedno je razmisliti o našoj vlastitoj kršćanskoj vjeri. Ponajprije, vjeru nitko nije sam zaslužio. Vjera je čisti Božji dar kojega Bog nudi i daje svakomu čovjeku, svakomu koji je želi primiti. Nije dosta biti upisan u neku vjersku grupaciju, u neke vjerske knjige. Na žalost, ima danas jako puno i katolika koji su nevjernici, a upisana su im imena u knjigu krštenika. Taj ih upis ne će spasiti. Sveti Ivan evanđelista kaže: „Vjera bez djela je mrtva. ” To znači da mnogi tobožnji vjernici nose mrtvu vjeru.

Mnogi Židovi su bili čvrsto uvjereni da su oni pravi vjernici i Božji miljenici. No, vidite, Isus nije pohvalio ni jednoga od njih za pravu vjeru. Očito da im je vjera bila mrtva ili šepava.

Molili su Isusa da usliša ovog vojnika samo zato jer im je sagradio sinagogu. Mislili su da je to za njih dosta. No, Isus ga ne hvali zbog toga. Isus ga nije pohvalio zato što je sinagogu izgradio. Isus ga hvali za njegovu vjeru, kad je rekao: „Ja vjerujem, ako ti samo rekneš riječ, moj će sluga biti zdrav. ” Očito da ni ovaj stotnik ne misli da je to puno što je dao sagraditi sinagogu. Stotnik misli sasvim drugačije. On vjeruje u Isusa i njegovo božanstvo, u njegovu božansku moć i dobrotu. Sebe čak smatra nedostojnim da se Isus pojavi u njegovoj kući, jer on nije Izraelac, ali ima zato veliku i pravu vjeru i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zbog te ljubavi prema židovskom narodu i drugim ljudima on gradi i sinagogu. Iz iste ljubavi prema svome sluzi on se nada i čvrsto vjeruje da će ga Isus uslišati. Ima li kod nas kršćana još takve vjere?

Da li bi Isus mogao pohvaliti našu vjeru ili bi možda morao reći: „Nisam među vama kršćanima našao prave vjere”?

Naučimo vjerovati od ovog rimskog vojničkog časnika i izgraditi u sebi vjeru koju bi Isus mogao pohvaliti. Ne trebamo gledati čudesa. Dosta je samo čuti Isusovu riječ i toj riječi iskreno povjerovati.