Čitanja: Dj 2, 14. 22-23; Ps 16, 1-2a. 5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35

Istog su dana primljena u bolnicu dva bolesnika. Jedan mršav, žut, upalih očiju, na prvi pogled živi mrtvac. Nije ni čudo – bolovao je od tuberkuloze već u zadnjem stadiju.  Drugi je bio crven, jak, naočigled zdrav. Čovjek bi mu rekao na prvi pogled da je umišljeni bolesnik ili zabušant. Tako je i bilo. Čovjek je bio malo gripozan i zaželio malo odglumiti bolesnika. Dežurni liječnik ih je pregledao i vrlo brzo bio je na čistu. Onaj mršavi, zaključio je liječnik, „odbrojeni su mu dani“, a onaj debeli i crveni za tjedan će dana trebati biti na poslu, tako je zaključio liječnik. I kaže zgoda da su obojica bolesnika sjela na klupu pred vrata liječničke ordinacije i čekali. Dolazi medicinska sestra, a liječnik joj dade upute. Jednoga smjestite u sobu intenzivne njege ili šok sobu, a drugoga u zadnju sobu jer će on brzo ozdraviti dok ovaj iz šok sobe neće nikada izaći. Nevolja je bila u tome što je liječnik zabunom upisao kriva imena. Onom zdravom potpisao je ime bolesnog. Dok je liječnik davao upute sestri, vrata su ordinacije bila malo odškrinuta pa su oboje bolesnika čuli svoju sudbinu iz ustiju liječnika. Onaj crveni je čuo da ide u intenzivu i da se nikada iz nje neće vratiti. Nešto ga je strašno stisnulo u grlu. Onaj mršavi, sušičavi je čuo svoje ime i da će za par dana, dok se malo oporavi otići kući. Njemu odlanu i veliki mu kamen padne s grudiju. Stanje onog crvenog naskoro se promijenilo. Izgubio je tek, san mu nikad nije išao na oči i slabio je iz dana u dan. Onaj mršavi, sušičavi je počeo jesti, uzimao lijekove – živnuo i svaki se dan vidio očiti napredak u njegovom zdravlju. Za nekoliko tjedana čovjek je ozdravio i otišao kući. Onaj nekad crveni je požutio i uz najveće nastojanje liječnika venuo je i slabio. Umro je zbog neobjašnjive bolesti. Što se zapravo dogodilo s tim bolesnicima? Čistom zabunom, u onom zdravom nestala je nada u život dok je u onom bolesnom bljesnula nada u ozdravljenje i život te je oporavljen nadvladao bolest i ozdravio.  

Najveće je dakle zlo uzeti nekome nadu u život. Isusovim se učenicima i sljedbenicima baš to počelo događati. Onda su se prisjetili smrti i ukopa Isusova. Nakon tri dana dotrčali su vojnici u grad i javili da je grob prazan. Na te riječi učenicima se počela vraćati nada. Isus se još javlja ženama i šalje ih da jave njegovim učenicima da je on živ i da će ga vidjeti u Galileji. Tada se vratila nada koja je bila smrću pokolebana. Petar je počeo propovijedati o Isusovoj smrti i Isusovom uskrsnuću. Povratkom nade vratio se život u prvu Crkvu. Ta nada u život živi u Crkvi više od 2000 godina. Sveti je apostol Pavao jasno rekao: „Da Isus nije uskrsnuo, uzalud bi bila naša vjera.“