Isus govori da je kraljevstvo Božje kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga na svojoj njivi. Gorušica je vrsta povrća čije je sjeme dosta malo, ali sama biljka može izrasti u grm do otprilike tri metra. Tom prispodobom Isus želi naglasiti kako je kraljevstvo Božje započelo od neznatnih korijena, ali se tijekom povijesti sve više razrasta, tako da će na kraju biti izuzetno velikih razmjera. Drugim riječima, kraljevstvo Božje donosi na zemlju sam Isus – propovijeda novu pravednost, donosi novi društveni poredak, novi odnos prema Bogu, govori o boljem svijetu…, a istovremeno i sam djeluje tako da su pravednost i dobrota vidljivi. Dakle, kraljevstvo Božje kreće od Isusa! Ono se nastavlja preko svih njegovih slušatelja koji su ga slijedili: preko apostola i drugih učenika. Nadalje se širi preko svih onih kršćana tijekom povijesti koji su Radosnu vijest – Evanđelje prenosili riječima i djelima dalje. Svugdje ondje gdje ima razumijevanja, ljubavi, poštovanja, pravednosti, istine, dobrote…, prisutno je kraljevstvo Božje. To je slikovito u prispodobi prikazano riječima: »dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama«. Znači da je kraljevstvo Božje otvoreno za sve ljude – svi su ljudi pozvani slijediti Božju riječ. Povijest pokazuje da se sve više i više ljudi otvara tom Božjem pozivu, odnosno da raste broj kršćana. Ipak, treba imati na umu da kraljevstvo Božje nije u potpunosti prisutno na zemlji i da će se u potpunosti ostvariti tek u vječnom životu.

„Koji je najveći dar kojeg Bog daje? Samog sebe, svoje iskonsko biće; i to je „ljubav“. Ovu ljubav on ne želi zadržati za sebe, ona treba biti naš dio. Zato je poslao Isusa, utjelovljenu ljubav, koji ju je donio na zemlju da nas za ljubav otkupi. Crpimo iz te milostive rijeke ljubavi, iz njegova srca i primit ćemo najveći dar, najveću sreću za vrijeme i za vječnost, ljubav. Ništa ne čini tako sretnim kao ljubav.“