Želimo li u jednoj riječi izreći smisao i sadržaj ove župne svetkovine, onda moramo reći: da danas slavimo blagdan BOŽJE VIDLJIVE PRISUTNOSTI. Možda nikad nećemo shvatiti do kraja veličinu ove istine: Bog je prisutan među nama, tajanstveno, ali prisutan na vidljiv i opipljiv način. Nije to samo duhovna, simbolična prisutnost, nego stvarna. Sam Isus je rekao: „Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv, što znači, to sam Ja, stvaran i prisutan.“ Isus je tu, među nama, u svakoj crkvi, u svakom tabernakulu. Pozvani smo danas razmišljati i klanjati se toj tajanstvenoj Božjoj prisutnosti ali i da tu vjersku istinu duboko utisnemo u naša srca i naš vjernički život.
Krist nam se daruje u Euharistiji, ali ta hrana ne bi trebala biti osuđena na propast. Nije dostatno da nama bude dobro s Kristom, nego treba učiniti da i Njemu bude dobro s nama.
Zar ga vjernik ne smije primati u nečiste ruke koje čine nepravdu, otimaju i ubijaju ili koje su zatvorene za potrebite. Niti ga blagovati ustima koja ogovaraju, kleveću i vrijeđaju.
Netko će možda reći možemo, Bog je dobar i sve će nam oprostiti, pa i takve ruke, usta i srca. Da, možemo, ALI AKO TO ČINIMO NEISPOVJEĐENI, TAKO ONDA ON NEĆE BITI PROSLAVLJEN NEGO ĆE IZNOVA PO NAMA BITI POGRĐIVAN, RAZAPINJAN I MUČEN. Tko tako čini, na sebi ispunja riječi sv. Pavla apostola koji za takve kaže da sami sebi smrt blaguju.
U Pričesti, mi se ujedinjujemo sa Bogom. Primajući svetu Pričest, mi se već za zemaljskog života povezujemo sa Isusom na putu prema obećanim budućim dobrima koja se kao vječan nagrada krije u dostojnom primanju svete Pričesti.
Danas na župno klanjanje, Isus nas poziva, da obnovimo i ojačamo svoju vjeru u njegovu prisutnost i da budemo vjerodostojni NOSITELJI NJEGOVE PRISUTNOSTI U OVOME SVIJETU. Sv. Pismo nam pripovijeda, da kad je Mojsije sišao s gore Sinaja gdje je susreo Boga licem u lice, njegovo je lice toliko isijavalo, da ga ljudi nisu mogli gledati. Onaj koji je susreo Boga, treba nositi na sebi znak tog susreta. Možda s našeg lica neće sjati zrake, ali treba ostaviti neki znak: u našem životu, u našem ponašanju, u našoj dobroj volji. Mi sami trebamo biti radosni znak koji svima govori: Bog je prisutan među nama sa željom da u svijetu bude prisutan po nama. Budimo dobri kao što je dobar Bog, dobri kao što je dobar kruh pod kojim nam Isus dolazi u svetoj Pričesti, da jednom mognemo baštiniti i vječan dobra koja je Bog za nas pripravio.