KRATKI KRIŽNI PUT

1. postaja: Isusa osuđuju na smrt. A on je smrt pretvorio u život. Gospodine, daj da se ne bojim nikakvih osuda, jer me sve osude ovoga svijeta prihvaćene u Tvome duhu oslobađaju od navezanosti na prolazno i osiguravaju neprolazno, vječno.

2. postaja: Isus prima na se križ. Tako je sve naše križeve pretvorio u sredstvo spasenja. Gospodine, Zahvaljujem Ti na svim križevima i molim Te snage da ih mogu zajedno s Tobom nositi za spasenje svoje braće i sestara.

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem. Prirodno je pasti pod teretom koji me nadilazi. Ali je isto tako prirodno ustati i nastaviti životni put. Gospodine, daj da me nikada ne obeshrabre padovi, klonuća, slabosti i nesigurnosti.

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku. Po njoj je došao na ovaj svijet. Ona je prisutna sada kad patnjama i smrću vraća ovaj svijet Bogu. Gospodine, pridruži i moje patnje svojim i Marijinim patnjama, da tako djelotvorno sudjelujem u Tvome djelu spasenja.

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Čovjek pomaže Bogu nositi križ, jer tako Bog hoće. Čovjek čovjeku pomaže nositi križ, jer je to zakon ljubavi. Gospodine, hvala Ti što mogu s Tobom nositi križ. Daj da i ja dopustim da mi drugi pomognu nositi moj križ.

6. postaja: Veronika pruža Isusu rubac. Isus joj ostavlja utisnuto svoje patničko lice. Samilosnom ljubavlju prema drugima otkrivam pravo patničko lice brata i sestre. Gospodine, daj mi da imam oka i srca za patnje drugoga.

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem. Najčešće klonemo pod svakidašnjim teretima i patnjama koje se stalno ponavljaju. Gospodine, daj mi snage da ustrajem do kraja noseći svoj svagdanji križ.

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene. Prihvaća njihovu samilost, ali ih upozorava na najveće zlo: grijeh koji je izvor svih patnja. Gospodine, daj mi takvu samilost koja će mene i svijet mijenjati na bolje.

9. postaja: Isus pada treći put pod križem. Teret je za njegova pleća prevelik. No njegova ljubav prema meni i želja da mi smrću podari vječni život još je veća. Gospodine, daj da moja ljubav prema Tebi i ljudima bude veća od svih patnja.

10. postaja: Isusa svlače. Odijelo Božanske slave odložio je dolaskom na svijet. Sada dopušta da mu skinu i ljudsko odijelo i ljudsko dostojanstvo. Skidanjem odijela otvaraju se rane od bičeva i udaraca. Gospodine, nije je patnja kad sam lišen osjećaja ljudskog i kršćanskog dostojanstva najveća patnja? Ali i najplodonosnija? Nauči me tako trpjeti.

11. postaja: Isusa pribijaju na križ. Željezni čavli otkrivaju neslomivu snagu Isusove ljubavi kojom je prikovan uz Očevu volju. Gospodine, daj da i mene moja ljubav prema Tebi prikuje na životni križ po kome se spašavam.

12. postaja: Isus umire na križu. Isus je umro da ja živim. Kad s Isusom živim i umirem na ovom svijetu, On mi otvara vrata vječnosti. Gospodine, daj da s Tobom svakodnevno umirem, daj da mi zadnje umiranje bude početak vječnog života.

13. postaja: Isusa skidaju s križa. Nakon što je izvršio životnu zadaću vraća se u krilo Majci. Sada može biti posve njezin. Gospodine, daj da shvatim kako mogu svima pripadati tek onda kad spremno izvršavam Od oca povjerenu mi zadaću.

14. postaja: Isusa polažu u grob. Nada čovječanstva ulazi u beznađe groba. Više ne smije biti beznađa ni u grobu, ni u svijetu, ni u ljudskim srcima. Gospodine, otvori mi oči srca da vidim kako više nigdje nema beznađa.

15. postaja: Isus ustaje iz groba. Smrt nije kraj. Ona je prijelaz iz ovoga života u drugi. Gospodine, daj da mi i smrt i patnje budu prijelaz, priprava, preobrazba u vječni život.