Svi koje želite, možete kupiti slike koje su svaki dan izložene u krstionici župne crkve, i na taj način pomoći u podmirivanju troškova obnove župne crkve. Slike su raznih autora, od akademskih slikara i kipara, sve do slikara naive i amaterskih slikara. Unaprijed hvala svima koji će na taj način pomoći da podmirimo troškove obnove naše župne crkve.

– Zbog donesenih pravila o ponašanju u crkvenim prostorima zbog pandemije virusa, crkva će se otvarati pola sata prija mise. Na ulasku u crkvu, nakon što dezinficirate ruke, dočekat će vas sakristanka ili župni animator koji će vas dovesti do označenog mjesta za sjedenje u crkvi, jer zbog socijalne distance, potrebno je označiti mjesta gdje se može sjediti. Kada se ta mjesta popune, ostali vjernici mogu biti ispred crkve na klupama, jer stavljen je i vanjski razglas. Molim vas da ne sjedite blizu jedni drugima (osim bračni parovi).

– Od ove nedjelje se uvodi misa i u 18 sati, kako bi svi vjernici mogli prisustvovati misi u crkvi.

– Ulazna vrata i prozori će biti otvoreni zbog prirodne ventilacije prostora, a iza svake mise će se crkva dezinficirati.

– Na svetu Pričest se neće izlaziti iz klupa, već će svećenik prolaziti crkvom i pričešćivati će vjernike.

– Svećenik će prije i poslije svete Pričesti dezinficirati svoje ruke.

– Kod izlaska iz crkve, molim da izlazite jedan po jedan, a ne skupno.

– Od ovoga tjedna dopuštaju se ispovijedi, vjenčanja, krštenja, sprovodne mise, ali poštivajući sva pravila Stožera koja su donesena.

– I dalje vrijedi poznato pravilo da na mise ne dolaze oni vjernici koji su u samoizolaciji ili njihovi ukućani, kronični bolesnici…. već da sudjeluju na misama preko raznih medija u svojim kućama.

– Koji žele, mogu na misi nositi zaštitne maske na licu.

U župi Sračinec od 1. 04. 2019. organizaciju ukopa je preuzela tvrtka „Čistoća” iz Varaždina po odluci Općine Sračinec.“Čistoća” će od sada određivati dan i sat sprovoda i preuzima svu brigu oko ukopa. Od 1. 04. 2019. tako više neće biti sprovoda nedjeljom i državnim blagdanima. Za prijavu sprovoda i dalje ćete doći u župni ured koji će onda kontaktirati „Čistoću” za dogovor o danu i satu kada će biti sprovod.

Zbog nedovojnog broja hodočasnika (prijavljeno je samo 15 hodočasnika) hodočašće u La Salette i Torino je otkazano, jer se već sada mora rezervirati i platiti smještaj i autobus, a broj prijavljenih hodočasnika je nedovoljan jer je potrebno minimalno 30 hodočasnika da bi se išlo na hodočašće.

Na inicijativu vjernika, želi se u župi pokrenuti 24-satna molitva krunice, koja bi započela u vrijeme kroz godinu tj. od ponedjeljka 9. 1. 2017. i trajala bi do Cvjetnice, a molitve bi se prikazivale na određene nakane u našoj župi i Crkvi i svijetu općenito. Svi koji na sebe žele preuzeti dio te odgovornosti i uključiti se u tu molitvu, mogu se prijaviti Darinki Kovačić ili Dragici Plantak, a raspored molitelja će se načiniti u četvrtak 5. 1. 2017. iza večernje mise. Molim one koji su se već prijavili ili se žele prijaviti, neka dođu u četvrtak na misu i sastanak.

Draga braćo i sestre u Kristu!

Bog je u Isusu postao Emanuel – s nama Bog! Neka vam novorođeni Kralj Nebeski dadne u tijelu zdravlje, u duši mir, u mislima radost, u srcu mladost, a u radu uspjeha, puno sreće i lijepih i mirnih snova!   Neka Vam je sretan i blagoslovljen Božić!

Slikovna čestitka neka budu slike naše župne crkve uređene za Božić!

  Nastavi čitati SRETAN VAM, MIRAN, ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ! →

U zadnjih nekoliko mjeseci u župi je bilo organizirano nekoliko organiziranih sakupljanja za obnove, za misije i za humanitarne akcije. Ovdje je popis za što smo sve sakupljali i koliko se je sakupilo.

MISIJSKA NEDJELJA – 6. 000, oo kn

SOCIJALNA SAMOPOSLUGA – hrana i donacije – 5. 400, 27 kn

MARIJINI OBROCI – 8. 774, 85 kn i 20 eura

ZA OBNOVU ORGULJA – 21. 460, oo kn

Od srca hvala svim darovateljima!

– iz misija –

Ovo je jedna istinita priča o misionarkama. Događa se u gradu Abéché, na istoku Čada, u ”Dječjem selu Bakan Assalam”, (u prijevodu mjesto mira), za Božić 1979. Sve počinje u dvorištu, u sjeni velikih eukaliptusa vretenastih krošnji, u kojem se igraju djeca. Odjednom, sva preplašena, djeca dotrče do s. Margarete, vičući: ”Došli su vojnici! Došli su vojnici! ” No, idimo redom. Bakan Assalam je ime dječjeg sela u kojem se nalazi 80-tero ostavljene djece, djece siromašnih roditelja, i djece čiji su roditelji umrli ili ubijeni. Bakan Assalam im je jedini dom. Ima tu i beba tek rođenih. Dječje selo osnovala je s. Margareta, koja ga vodi zajedno sa svojim suradnicama i ženama iz naroda. Toga dana jedan im je muškarac u svojim rukama donio bebu zamotanu u domaće platno. Objasnio im je da mu je žena umrla pri porodu i da ne zna kamo s njim, pa ga je donio njima. Svomu sinu dao je ime Jusuf. Maleni ima tek 1700 grama. S. Margareta ga je uzela u svoje ruke i rekla ocu na arapskom, da njihovo ”dječje selo” postoji zato jer vjeruju u Krista i u njegovu ljubav prema svim ljudima, i da će se pobrinuti za malog Jusufa kao da je njezino vlastito dijete. Prije nekoliko mjeseci u zemlji je započeo rat. Svi su napuštali ognjišta, bježali u logore, ili odlazili u izbjeglištvo. S. Margareta i njezine suradnice nisu imale kamo s djecom te su ostale u selu. Nitko ih nije htio. Ratne strahote bile su nepodnošljive. Bilo je mnogo mrtvih, i samo čudom nitko iz njihovoga malog sela nije stradao. Sve veze s gradom bile su prekinute, dostava namirnica i ostaloga za živjeti više nije funkcionirala. Dalje se doista nije moglo. Zapad je doduše slao kamione hrane, odjeće i opreme za selo, ali to nikad nije stizalo do njih jer su neprijateljski vojnici sve krali i sebi uzimali. Bilo je preteško. No, nada umire posljednja! U selu je ostalo tek šesnaest djevojčica i dječaka siročadi, koji nisu imali kamo.
Prije objeda toga dana s. Margareta pročitala je stihove iz Psalma 33, 18-19: ”Oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. ” Objasnila je djeci da je Isus dobar i da će se sigurno pobrinuti za njih. Molitvu je ovako završila: ”Gospodine, hvala ti što smo i danas imali nešto za pojesti, ali Ti znaš, sutra je Božić, pomozi nam da imamo i malo mesa! ” Svi su bili iznenađeni, ali su šutjeli. Objed je završio i djeca su se otišla igrati u dvorište. Kad odjednom dotrče, sva preplašena, vičući: „Došli su vojnici! Došli su vojnici! “ Otvaraju se vrata i vojni komandant vikne: ”Assalam Aleikum, Aleikum Assalam”! “Što se ovdje događa? Tko ste vi? Tko su ta djeca? “ – postavlja pitanja grubim glasom. “Mi smo misionarke i brinemo se za ovu siročad” – odgovori mu s. Margareta mirnim glasom. „Zašto to radite? “ – pita ih on na arapskom. „Zato jer smo mi Službenice Božje i svih ljudi” – odgovara mu s. Margareta. Zatim su izišli i otišli u grad. Na veliko iznenađenje sviju, te iste večeri oni su se vratili. Ovaj put s velikim kamionom punim robe. Bilo je tu riže, šećera, brašna, ulja, biskvita i drugih živežnih namirnica, pa čak i švicarskog sira. I dok su vojnici to iskrcavali, vojni komandant se približi s. Margareti i pruži joj kuvertu, govoreći: „Ovo je da možete djeci kupiti meso. Ovo su skupili moji vojnici. Sretan vam Božić! “ Okrenuo se, i otišao. S. Margareta, sva potresena, okrenula se djeci i rekla im sa suzama u očima: „Vidite, djeco moja, Isus nikada ne zaboravlja svojih siromaha. On ima veliko srce prema svima! “ Dragi prijatelji misija, ovo je još jedna od istinitih božićnih priča o Malom Isusu, ovaj put iz ”dječjeg sela” u afričkoj državi Čad. Dogodilo se to daleke 1979. godine.

vlč. Antun Štefan