misna čitanja:
1. čitanje: Mudr 2, 12. 17-20: Osudimo ga na smrt sramotnu!
Psalam: Ps 54: BOG KRIJEPI ŽIVOT MOJ
2. čitanje: Jak 3,16-4,3 : Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Evanđelje: Mk 9,30-37: Tko želi biti prvi neka bude svima poslužitelj.

Prošle smo nedjelje čuli proročanstvo o Isusovoj muci. Danas slušamo drugo: Sin Čovječji, koji je došao na ovaj svijet da „iscijeli sve ljude od bolesti i patnji“ (Mt 9,35), biti će predan ljudima i oni će ga ubiti.

Sjećam se da sam kao dijete pitao kakvi su to zli ljudi koji su tako okrutno mučili i ubili Isusa. A moja majka je odgovorila: Nije to bilo samo nekolicina, bili su to svi ljudi – uključujući i one danas žive. – Naravno da nisam baš razumio, ali sam zapamtio.

Pitanje koje me tada zabrinjavalo i koje se uvijek iznova nameće je zašto je gnjev nepravednih usmjeren protiv nevinih, protiv onoga koji nije učinio ništa loše nego samo dobro. Današnje čitanje nam omogućuje da malo shvatimo koji je motiv: Pravednik je „živa poruga nepravednicima: jer on provodi život koji nije kao život drugih i njegovi putovi su bitno drugačiji. Način života pravednika razotkriva nepravdu zlih, koji vole skrivati svoja pogrješna djela pod plaštem pravednosti. Ovo se odnosi i na male i na velike. Jer nitko ne želi da ga se smatra lošim a svi su alergični na kritike svog načina života. Sada bi netko mogao prigovoriti da je to stvarno slučaj. Ali to još ne objašnjava nasilje koje izbija nad pravednicima. Zašto nepravedni pribjegavaju tako okrutnim sredstvima da ušutkaju svog navodnog tužitelja? – Treba reći da do nasilja dolazi samo u određenim okolnostima, primjerice kad se okupila gomila ljudi zbog određenog bijesa. Naravno, to se može dogoditi vrlo brzo ako se osjeća neprijateljstvo i ako postoji spremnost da se „dosadnom neprijatelju pokaže pesnica“.

Humanitarci svih vremena znaju da u svakom ljudskom biću postoji određeni potencijal za nasilje i da gotovo svakoga kada mu se vrtlog nasilja približi taj vrtlog nasilja povuče. Zato bi bilo glupo pomisliti: „Baš sam miroljubiv, meni se ovako nešto ne može dogoditi.“ Ne bih mogao ni mrava zgaziti.” Zato je ključno da odagnamo svako neprijateljstvo iz našeg srca. Jer to je polazište svake vrste agresije prema drugoj osobi. Svatko tko dopusti neprijateljstvo u vlastitom srcu već je jedan od nepravednika i stoga jedan od onih koji potencijalno tlače nevine i bespomoćne.

Isus je na sebe navukao gnjev nepravednika i znao je da dolazi dan kada će se taj gnjev osloboditi u obliku najvećeg nasilja. O tome je govorio svojim učenicima, ali ga oni nisu razumjeli. S Isusom im je bio drag “mir, veselje”, željeli su živjeti s kompromisima – kao i svi mi – a iznad svega željeli su njegovati svoje ljudske taštine neprestano razmišljajući i svađajući se tko je od njih najveći. – O tome moramo biti vrlo tihi jer se prečesto upuštamo u takve maloumne usporedbe i u njima ne nalazimo više ništa loše.

Ali Isusovo pitanje pogađa učenike: „O čemu ste putem razgovarali?“ Isus sjeda da im kaže nešto što je izuzetno važno za njihovo učeništvo: „Tko hoće da bude prvi, neka bude posljednji od svih. .. Budi svima sluga.” (Mk 9,35) To mora biti zaštitni znak Crkve. Kako bi naglasio ovo učenje, Isus stavlja dijete u sredinu i uzima ga u naručje. Teško da itko može zanemariti ovu simboliku, jer malo dijete u nama budi poticaj da ga čuvamo i brinemo o njemu. Isus kaže: Svaki čovjek treba u nama probuditi taj poriv; svakoga treba prihvatiti, poštivati ga i za svakoga se treba pobrinuti To bi bilo suprotno od neprijateljstva koje, nažalost, dominira našim svijetom i čini život tako nepodnošljivim. Ne možemo i ne smijemo čekati da drugi ne počnu provoditi ovaj Isusov nauk. Inače, mnogi su to već počeli činiti, ali mi to još nismo primijetili jer smo bili previše zaokupljeni sobom, svojom taštinom i zato što volimo optuživati druge za zlo, što rezultira samo našim zlobnim mišljenjem. Mi sami moramo početi oslobađati svoja srca od averzija i ispuniti ih ljubavlju.