Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!

Uskrsno vrijeme traje od Uskrsne nedjelje do nedjelje Pedesetnice (Duhova), ukupno pedeset dana. Uskrsna osmina traje od Uskrsa do naredne nedjelje koja je 2. vazmena nedjelja. Četrdeset dana poslije Uskrsa, u četvrtak 6. vazmenog tjedna slavi se svetkovina Uzašašća. Pedeseti dan poslije Uskrsa slavi se svetkovina Duhova.

Rujna zora zarumeni, dan zabijeli, sunce žarko sinu – dođe napokon slavni taj dan, dan pobjede i veselja, dan uskrsnuća Gospodnjeg kojega tolikom žudnjom iščekivasmo. Ali ove godine na poseban način. No znamo proći će vrijeme žalosti i tjeskobe, proći će dani u kojima se čitava narav uzbuni radi muke i pošasti. Proći će ti dani straha i obratiti se u radost i veselje, jer Isus Nazarećanin koji je bio propet -uskrsnu!

Od danas ne moramo se više bojati umrijeti, od danas možemo smrti bez zdvojnosti veselo i sigurno gledati u oči. Ona sada više ništa nema za nas strahovitoga jer se samo onaj boji smrti, onaj se samo žalosti nad gubitkom sadašnjeg života, koji nema ufanja u onaj budući.

I mi smo pozvani da dijelimo slavu uskrsnulog Spasitelja, da uživamo plodove njegove pobjede. Isusovo uskrsnuće slika je našeg duhovnog uskrsnuća na novi život svetosti i savršenosti.

Na uskrsno jutro slušamo izvješće apostola Ivana kako je „prvog dana u tjednu, rano ujutro, još za mraka, došla Marija Magdalena i opazila da je kamen s groba dignut“. Malo iza toga dotrčala su i dvojica učenika, Petar i Ivan, na grob koji bijaše prazan. Iskustvo praznoga groba ispunio je Marijino srce, kao i srce apostolâ tugom i tjeskobom.

To je posebice došlo do izražaja u riječima Marije Magdalene: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo kamo ga staviše“. Potreseni svim onim što se zbilo na Veliki petak, apostoli su se spremali krenuti svaki na svoju stranu. No, ujutro trećega dana proširila se vijest kako je Isusov grob prazan, a Gospodin uskrsnuo i živi. Izvojevao je najveću pobjedu i prešao iz tmine u svjetlost, iz smrti u novi život.

Prazni grob na Kalvariji tako otvara novu stranicu. Jedinstvenu u povijesti čovječanstva. I dok ovozemaljskim velikanima uglavnom sve s grobom završava, Isusovo pravo doba kod groba započinje. Po njemu, koga je Otac nebeski poslao blagovjesnikom biti siromasima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena i donijeti utjehu izranjenom svijetu (Lk 4, 18 -19), ostvaren je dan milosti Boga našega. Petar stoga u prvom čitanju uskrsne mise neustrašivo zbori: Vi znate kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim. . I pošto ga smakoše i objesiše na drvo, Bog ga uskrisi treći dan. Mi smo svjedoci svega toga (usp. Dj 10, 34 – 43). Uskrs nas upućuje na korijene naše vjerničke prošlosti, ali otvara i perspektivu vječnosti. Svatko od nas, naime, ima neke dane kojih se rado sjeća, neke datume iz života što ih obilježava. Sjećamo se dana rođenja kad smo po prvi put ugledali svjetlo dana. Sjećamo se dana krštenja kad smo postali Božjim djetetom i članom velike Isusove obitelji, Crkve. Sjećamo se rado i prve pričesti, potvrde, dana vjenčanja, ređenja, zavjetovanja ili nekih drugih značajnijih datuma iz svoje prošlosti. Uskrsni pak događaj i uskrsno jutro najznačajniji je dan u povijesti kršćanstva. I da Uskrsa nije bilo, ne bi bilo ni krštenja, ni pričesti, ni potvrde, ni ređenja ni vjenčanja. A brojne svečanosti ne bi imale duha ni sadržaja.

Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja, ključni događaj povijesti i osmišljenje ljudskih sudbina. A Uskrsnuli je svjetlo u okružju ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezin smisao. Zbog toga već 14 stoljeća ovim našim podnebljem odliježe hrvatska uskrsna pjesma: Kraljice neba raduj se! Svjesni te činjenice u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći slušamo svake godine poziv: „Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom“, jer, „Krist nas je izveo iz ropstva na slobodu“. Na uskrsnom događaju, naime, počiva vjera i nada Crkve. Iz uskrsnog jutra izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, da Isus nije uskrsnuo, “uzaludna bi bila naša vjera“ (sv. Pavao), neutemeljeno naše ufanje, i bezizgledna naša nada.

Poniženi i trnjem okrunjeni Isus nakon uskrsnuća stoji kao gospodar života i smrti, kao prijatelj i brat, sudac i zagovornik. I upućuje nam utješne i ohrabrujuće riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene živjet će ako i umre“. Uskrs je stoga blagdan života, radosti i slavlja. Ali, blagdan heroizma i žrtve. „Svetoj žrtvi uskrsnici, dajte slavu krštenici. Janje ovce oslobodi, Krist nas grješne preporodi! “

Uskrsnuli Isus gospodar je povijesti i ljudskih sudbina. Stoga svima SRETAN USKRS, uz obilje milosti i Božjeg blagoslova!