Čovjek kao razumno biće traži svoje vlastito određenje, traži svoj smještaj u povijesti i u budućnosti. Najsigurnije mjesto za nas koje ima svoju sadašnjost i budućnost osigurava nam Krist. Gdje nas on želi imati? Najsigurnije jest za nas da ostanemo u njemu i na njemu. On je sam to tako jednostavno rekao svojim učenicima:

„Ja sam pravi trs – moj Otac je vinogradar, a vi ste loze.“ Loze su grane koje rastu na trsu. Dok loza na trsu raste dotle od trsa dobiva hranu. Ako se od trsa odreže, loza se osuši. Dok je loza na trsu daje plodove. Ako se odsječe od trsa nema više plodova.

Isus je često upotrebljavao usporedbe ili prispodobe iz običnog života da bi svojim učenicima što bolje i jednostavnije tumačio. Ona slika o trsu i lozi i o vinogradaru savršeno lijepo i jednostavno tumači život jednog kršćanina u odnosu na Isusa Krista.

Kaže Isus: „Vinogradar je Bog Otac – on čisti. Ona loza koja daje plod bude očišćena da još više rodi a ona loza koja ne daje ploda ona biva od vinogradara odsječena i izbačena iz vinograda.“ Isus i dalje nastavlja i kaže: da smo mi njegovi učenici već očišćeni po njegovoj riječi koju nam je govorio a srasli smo s Isusom ili smo bili nacijepljeni na trs – Isusa po svetom sakramentu krsta.

Od krsta počinje naše zajedništvo s Kristom. Iz tog zajedništva moraju proizaći plodovi kao na lozi koja je na trsu. To su plodovi kršćanskoga života. Zato se kršćanin ne može prepoznati ni po čemu drugome nego po svojim djelima koja izlaze iz vjere i koja su poticana vjerom.

Čime se mi kršćani današnjice možemo predstaviti svijetu? Ime ne znači ništa. Ako mi kršćani ne bi mogli ništa drugo – nikakva druga djela – pokazati svijetu nego samo kršćansko ime ili kršćansku tradiciju ne bi ovom svijetu značili ništa. Ako pokažemo kršćanska djela onda pokazujemo pravo svoje kršćansko lice.