(2. nedjelja došašća – Mt 3, 1-12)

U današnjem Evanđelju Sveti Ivan Kristitelj nam najprije šalje ozbiljnu poruku: “Obratite se jer Božje je Kraljevstvo blizu”. Dalje govori: “Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze, otvorite put”. Ivan nije samo tako govorio. On je tako pokornički i živio. Obučen u odijelo od devine dlake, što je najgrublja odjeća – kožnati pojas oko bokova. Već mu je vanjski izgled odavao lik pokornika. A hrana? Bili su mu skakavci i divlji med što pokazuje pravi post i odricanje. Zato jer je tako sam živio mogao je propovijedati i obraćenje i post i pokoru. K njemu je dolazilo mnoštvo koji su bili spremni život promijeniti. Ulazili su u vodu rijeke Jordana da bi ih Ivan polio vodom, kako je sam o sebi rekao “Ja vas krstim vodom, tj. krstom pokore”. Što može na sebi učiniti ozbiljan čovjek makar bio i grješnik? Može se promijeniti na bolje. To je Ivan htio postići svojim propovijedanjem. One, pak, koji su dolazili iz nečistih i zlih pobuda kao napr. farizeji, saduceji, pismoznanci i herodovci, njih Ivan zove “Zmijska legla” i “obijeljeni grobovi”, izvana lijepi bijeli, a iznutra puni truleži i smrada. Njih Ivan ozbiljno upozorava: “Nemojte mislite da ćete izbjeći od skore srdžbe, samo zato što se zovete djecom Abrahamovom? Već je sjekira položena na korijen zlim stablima”. Pazite kakve plodove vi donosite? Da li je to plod obraćenja i pokore ili plod oholosti i samodopadnosti “Ja krstim vodom, viče Ivan, ali dolazi iza mene jači koji će vas krstiti ognjem i Duhom Svetim. On već drži vijaču u svojoj ruci kojom će očistiti žito od pljeve. Tada će žito staviti u svoje žitnice a pljevu će spaliti ognjem neugasivim”. Sve su to ozbiljne opomene. No, te opomene vrijede za sve ozbiljne ljude, za one kojima je više stalo za vječnost nego za zemne užitke. Čovjek se, dakle, mora otrijezniti i uozbiljiti.