Čitanja: Mudr 6,12-16;
Ps 63; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13

Prispodoba koju danas slušamo vjerojatno zvuči poznato svakome od nas; priča o pet ludih i pet mudrih djevica je, može se reći, dio naše kulturne baštine. Nadahnula je mnoge: umjetnici su uklesali deset djevica u kamenu na srednjovjekovnim katedralama, pjesnici su bili inspirirani njima a skladatelji su napisali njihove prekrasne obrade. Međutim, posebno kod dobro poznatih tekstova postoji opasnost da samo slušamo s pola uha i propustimo ono što nam Isus doista želi reći.

Odmah na početku vrijedi obratiti pozornost na svaku riječ: Isus ne kaže: “bilo jednom deset djevica”, nego: “Kraljevstvo će nebesko biti kao s deset djevica ”. Stoga se ne osvrće na prošlost, već gleda naprijed. Oni koji se ponašaju kao lude djevice, koji se ne pripremaju pažljivo za svoj zadatak, koji su nepouzdani i bez razmišljanja žive svoje dane, imat će istu sudbinu kao i ove: neće im biti dopušteno ući u dvoranu za svadbu, već će morati ostati vani. Ostali koji se brinu za ono što je potrebno i koji postupaju mudro idu u dvoranu.

Isus se obraća izravno svojim slušateljima u to vrijeme, a također i nama i kaže: “Bdijte!” Imate izbor, možete postupiti ludo ili mudro. Ali budite svjesni posljedica koje iz toga proizlaze.

Za razliku od ljudi u ranim danima kršćanstva, danas više ne očekujemo povratak Krista svaki dan i svaki sat. Za nas osobno, međutim, kraj još uvijek može biti tu u svakom trenutku – kao lopov u noći. Znam li hoću li preživjeti sljedeće putovanje automobilom? Hoće li me uskoro pogoditi smrtonosna bolest? Smrt često intervenira vrlo brutalno, uhvati nas potpuno nespremne i odmah uništi naše nade i životne planove.

I kad bih danas morao krenuti na nebesku svadbenu gozbu, mogu li biti siguran da će ulje u mojoj posudi trajati dovoljno dugo?

Ali ako je tako, što možemo učiniti? Jesmo li sposobni stalno biti na oprezu? Moramo li u bilo kojem trenutku očekivati najgore? Trebamo li svaki dan započeti s osjećajem da bi nam mogao biti posljednji? Mislim da to nitko ne može izdržati. Naši životi pred nas postavljaju mnoge zahtjeve koje nitko ne može ispuniti ako uvijek gleda samo kraj. Stalno iščekivanje smrti dugoročno vas čini nesposobnim za život. Mislim da parabola ne znači to. Uostalom, mudre djevice zaspu kao i one lude. Ali možete mirno spavati jer ste poduzeli mjere opreza.

Koje mjere opreza možemo poduzeti? – Možemo znati: Bog nas poziva na svadbu. Izvan našeg zemaljskog života nalazi se gozba bez kraja. Bog i mi, konačno zauvijek ujedinjeni, dovoljan je razlog za slavlje. Osim toga, svako “vjenčanje iz snova ” djelovat će jadno. Bog želi da svi budemo tamo. Nitko ne smije nedostajati, čak ni jedan. Ako imamo ovo na umu, nije li to dovoljan motiv da učinimo sve što možemo kako bismo mogli slaviti? Ako nam je svadba toliko važna da apsolutno želimo biti tamo, zar nismo dovoljno motivirani učiniti sve što možemo za nju?

Što to znači s obzirom na slavlje u Božjem novom svijetu? Matej bi vjerojatno rekao: slušajte Isusove riječi i nastojte vršiti volju svoga Oca na nebesima.

O tome kako se to može učiniti možete puno pročitati u njegovom Evanđelju, od Govora na gori nadalje. Ili u dvostrukoj zapovijedi ljubavi: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim” i “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”

Naravno, ne moramo stalno razmišljati o smrti ili povratku Krista. Ali treba razmisliti što dobroga možemo učiniti za svoje bližnje i onda to učiniti. Kada umremo, možemo svoj život staviti u Božje ruke, čak i ako nismo uspjeli u svemu što se tiče ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Bog ne želi da se mučimo u perfekcionizmu, nego radije da učinimo ono što trebamo i onda nakon obavljenog posla sjednemo za njegov postavljeni stol. Mnogi su nas tamo već prethodili, ali i pored njih ima još puno slobodnih mjesta. Svima su nam dostupna.